Šešelj – najveća podvala

Hrvatska si je zatvorila mogućnost da na europsku razinu podigne istinske probleme s Haaškim sudom, a to je politika neoptuživanja vodstva JNA i neujednačenih sudskih standarda propustio, znam da je predizborno vrijeme… Ali i dalje se pitam: Zašto pucati na muhu topovima? Zašto podići sve domaće i europsko topništvo da bi se možda pogodilo muhu? I što će biti bude li muha nakon prvog plotuna i dalje zujala? Naime, odluku o preispitivanju odluke o privremenom puštanju Šešelja na slobodu trebalo bi donijeti isto ono prvostupanjsko vijeće Haaškog suda, pod predsjedanjem francuskog suca Antonettija, koje je Šešelja ne samo pustilo, već praktički potjerilo na privremenu slobodu. U višegodišnjem suđenju jako su dobro upoznali Šešeljev verbalni izričaj: od radikalne velikosrpske retorike do toga da ih je sve usmeno nazivao belosvetskim protuvama i u pismenim podnascima pozivao da mu popuše…

Oni također dobro znaju detalje njegove dijagnoze, još bolje poznaju detalje sudskog postupka, u kojem se izgleda pokazalo da uz postojeću optužnicu Šešelju nije moguće dokazati veći krimen od ratno-huškačkoga govora. Osobito dobro znaju u kojoj je mjeri Šešelj najveća podvala bivših vojnoobavještajnih struktura koje su ga isporučile Haaškom sudu kao simbol velikosrpske politike, koji će pokriti njihovu odgovornost za zločine. Nije nepoznata ljutnja dijela haaških sudaca, među kojima je i sudac Antonetti, na haaško tužiteljstvo, koje je pustilo da mu politiku optuživanja vode bivši jugoslovenski i britanski obavještajci, koje je suce time primaralo da se bave šešeljima i hadžićima, učinivši sud nevjerodostojnim jer su glavni krivci za zločine poput vrha JNA i vrha KOS-a ostali netaknuti. Zato bi me jako iznenađilo da sudac Antonetti i njegovo vijeće opozovu svoju prvotnu odluku. Osobito nakon što je to zatražio tužitelj Bramertz, koji ih irritira više i od Šešelja.

I što onda? Onda ispada da je Hrvatska ispuca uzalud svoj plotun na Šešelja, podigavši njegove provokacije na europsku razinu. Ispada da je izbanalizirala svoje istinske prijepore s (veliko)srpskom politikom, svođeći neriješena pitanja sa Srbijom na verbalni delikt. Da si je zatvorila mogućnost da jednog dana na europsku razinu podigne istinske hrvatske probleme s Haaškim sudom, a to je politika neoptuživanja vodstva JNA i neujednačenih sudskih standarda. Pokazala je da se zabavlja trivijalnostima usred novoga geostateškog preslagivanja. A velika pobjeda? Velika pobjeda u tom slučaju izgleda baš onako kako bi izgledala velika pobjeda združenih hrvatskih snaga u bitci za oslobađanje Zlatar Bistrice u srpnju 1995. Nakon koje si svi čestitaju, podijele si spomenice i odličja. A Knin? Knin ne može, jer je prekomplicirano. A i zapadni saveznici su nam dali zeleno svjetlo za samo jednu bitku.