Dok se Rusija i Europska unija svađaju, Turska se može radovati. Putin je iskoristio posjet Turskoj za objavu odluke o odustajanju od projekta Južnog toka. Umjesto toga ta će zemlja dobiti plinsko čvorište za jugoistočnu Europu i više plina po šest posto nižoj cijeni.
Malo tiši rat između Europske unije i Rusije zbog situacije u Ukrajini nije završio ‘plemenitim’ ciljevima Bruxellesa, ali jest prekidom gradnje Južnog toka. Taj planirani plinovod nakon mjeseci natezanja s Europskom komisijom zbog dozvola za gradnju definitivno je pospremljen u ladicu, barem prema Vladimiru Putinu.
Ruski je predsjednik tijekom posjeta Turskoj početkom tjedna ostavio malo sumnje rekavši kako Rusija odustaje od toga dobavnog pravca zbog komplikacija s Europskom unijom. – Uzimajući u obzir da dosad nismo dobili odobrenje od Bugarske, vjerujemo da u trenutačnim uvjetima Rusija ne može nastaviti provedbu tog projekta – izjavio je Putin. I Aleksej Miller, šef Gazproma, potvrdio je izjavu svog predsjednika iako su u toj kompaniji donečavno tvrdili kako nema odustajanja od gradnje unatoč klipovima Europske komisije. – To je to, projekt je završen – kratko je konstatirao smrt Miller.
Komisija je nedugo nakon velikog zahladnjenja odnosa s Rusijom počela intenzivno pritisnuti svoje članice koje su bile na tom pravcu utvrdivši da dogovoreni plinovod nije u skladu s pravilima Unije i da se od njega mora odustati. Prema Putinu, plinovod kojim bi se zaobišla problematična Ukrajina povezivanjem s Bugarskom ispod Crnog mora nastavit će se graditi samo ako se Unija prestane tomu protiviti. Europski potrošači dobro su upoznati s teškoćama koje imaju zimi kad Ukrajina i Rusija počnu prebijati svoje spore preko dobave plina, pri čemu su problemi kulminirali 2006. i 2009. Od ukupno 30-ak posto europskih potreba za plinom koje zadovoljava Gazprom, 15-ak posto ide upravo preko Ukrajine.
– Vidimo da se postavljaju zapreke ostvarivanju dogovorenoga. Ako Europa ne želi realizirati Južni tok, onda to neće biti učinjeno. Bilo bi smiješno da mi uložimo stotine milijuna dolara u gradnju do bugarske granice, a da onda ondje moramo stati – rekao je Putin. Propast projekta, ustvrdio je, samo će Bugarsku stajati 400-tinjak milijuna eura na godinu u izgubljenom prihodu. Tomu treba dodati već napravljene troškove s obzirom na to da je Bugarska počela radove još prošle godine, a Putin je iskoristio tu priliku za spuštanje Bugarskoj i EU: – Ako je Bugarska lišena mogućnosti da se ponaša kao suverena država, neka traži novac za izgubljenu dobit od Europske komisije. Koliko će, s druge strane, EU biti uspješan u nadoknađivanju toga gubitka, može se relativno lako pogoditi. Konačnom odustajanju navodno je ‘pomoglo’ i otežano nalaženje kapitala, točnije oko 14 milijardi eura potrebnih za financiranje ‘offshore’ dijela plinovoda, imajući na umu plahost banaka nakon uvedenih sankcija Rusiji.
Spor Komisije s Rusijom, dakako, nije slučajnost. Riječ je o sasvim otvorenu pokušaju blokiranja širenja ruskog energetskog utjecaja u regiji, a pravila su baš dobro poslužila. Konkretno, Komisija nije željela odobriti iznimku ruskom Gazpromu potrebnu za upravljanje plinovodom pri punom kapacitetu želeći tako smanjiti svoju ovisnost o ruskom plinu i jačanje ruskog utjecaja. Posebno ju je mučilo vlasništvo dobavljača nad plinovodom, što je suprotno pravilima tržišnog natjecanja EU. Posjet Turskoj pak Putin je iskoristio za objavu te odluke zato što će umjesto plinovoda sagraditi plinsko čvorište za jugoistočnu Europu u toj zemlji na temelju potpisanog memoranduma s turskim kolegom Recepom Erdoğanom.
