Vožnja ‘Rifljačom’

Afrika doista ima neočekivanu, snažnu i opojnu energiju. Dojam je to koji se stječe u nepreglednim prostranstvima safari parkova, uspješnom turističkom proizvodu, uz poljoprivredu glavnom izvoru nacionalnog prihoda. Svugdje drugdje svjedoči ste tipičnih afričkih suprotnosti; bogatstva i ljepote zemlje u kombinaciji s nestabilnim, korupcijom izmučenim društvom i prevladavajućim siromaštvom stanovnika.

Putovanje u Keniju moj je prvi susret s Crnom Afrikom i danas, kada razmišljam o njemu, imam dojam da sam vremeplovom bio vraćen u doba kada su zemljom hodala samo četveronožna bića. Afrika doista, kao što su naglašavali brojni putopisci, ima jednu neočekivanu, snažnu i opojnu energiju. Arheološka istraživanja dokazuju da je Kenija jedno od najstarije naseljenih područja na Zemlji, na kojemu je homo erectus hodao prije 2,6 milijuna godina. Ipak, to je dojam koji se stječe u nepreglednim prostorijama safari parkova, uspješnom turističkom proizvodu, uz poljoprivredu glavnom izvoru nacionalnog prihoda. Svugdje drugdje svjedoči ste tipičnih afričkih suprotnosti; bogatstva i ljepote zemlje u kombinaciji s nestabilnim, korupcijom izmučenim društvom i prevladavajućim siromaštvom stanovnika.

Avantura je zapravo započela već odlaskom iz glavnog grada Nairobija prema Nacionalnom parku Masai Mara, u kojem nas je čekao rezerviran lodge, točnije bungalow izgrađen u tradicijskom Masai stilu. U Nairobiju su nas smjestili u jeepove koji nisu najnovijeg datuma, ali su potpuno prilagođeni za kenijske cestovne izazove, te imaju mogućnost otvaranja krova kako biste mogli razgledavati kraj i fotografirati. Ubrzo, nakon izlaska iz Nairobija, cesta postaje sve lošija, većim djelom toliko podaranja bujicama da vas nakon pet sati vožnje tom ‘rifljačom’ od puta boli svaki dio tijela. Štoviše, negdje je cesta toliko raspucana da vozač zaobilazi po bočnoj strani, bilo da je riječ o ravnom djelu, strminini ili padini, a vi se ne možete ne zapitati kako to automobil izdrži i hoćete li iz njega izaći živi. Nekoliko kilometara prije našeg lodgea vidim maleni aerodrom i s mukom doznajem da postoji zračna veza kojom se ova relacija prelazi za 20 minuta leta od Nairobija. Neki turisti imaju više sreće ili novca, razmišljam, ali zadnjega dana, dok sam u Nairobiju čitao novine, doznajem da sam sretnik zapravo ja, jer glavna novinska vijest toga dana priča je o nesreći aviončića koji je prevozio 15–ak mahom njemačkih turista upravo od toga aerodroma do Nairobija.

Nakon odlične kreolske večere i nužnoga sna, ujutro, ali ne prerano jer turisti su lijene životinje, krećemo uz vodiće i u nekoliko jeepova u srce nacionalnog rezervata Masai Mara. Ovaj rezervat, koji je dio Nacionalnog parka Serengeti u Tanzaniji, jedna je od najzanimljivijih destinacija za promatranje divljih životinja i, koliko sam uspio procijeniti, zauzima površinu koju kod nas omeđuju Varaždin, Zagreb, Osijek, pa sve do Slavonskog Broda. U početku su, jasno, najimpresivniji lavovi koji mjestimice lijeno prolaze pored nas ili se izležavaju, tako da je lako pomisliti kako su pitomi i umiljati, što je daleko od istine. Vodići nas upozoravaju da svake godine stradavaju nedisciplinirani turisti koji preromantično doživljavaju divlje životinje i zaboravljaju njihove predatorske nagone. Istina je, djeluju kao domaće mace dok se igraju s lavićem, ali… Najopasnije među opasnim životinjama djeluju najtupavije, a riječ je o velikim konjima koji je ujedno najveća prijetnja domaćem stanovništvu. Tu su još i zebre, majmuni, razne ptice, hijene, slonovi, a posebno su me se dojmlje brojne žirafe. Bogatstvo faune na naprednoj, netaknutoj ravnici kojom dominira visoka trava, a u oči upadaju tu i tamo razbacane krošnje nevelikih drveća akacije, spektakularan je prizor. Još je spektakularnije doživjeti godišnje migracije divljih životinja, posebice velikih krda antilopa, gnuova i bizona, koji na svome putovanju trebaju prijeći jedan strmi riječni zavoj na kojemu ih u vodi čekaju brojni krokodili, a na suprotnoj obali lavovi, leopardi ili hijene.

Vodići nas je doveo do jednog zaklonjenog, ali preglednog mjesta, s kojeg nismo mogli omestiti nijednu životinju. Ali, zato smo na suprotnoj strani rijeke, onoj na kojoj su krda čekala da ih se skupi dovoljan broj (riječ je o tisućama) kako bi u takvoj masi u stampedu krenuli u opasan proboj kroz riječ, ugledali nekoliko jeepova s japanskim turistima. I opet sam se uvjerio da su najglupije životinje ljudi jer ta je grupa turista, valjda u želji da imaju najbolje fotografije, zapravo prepričala životinjama silazak prema riječi, pa su se polako počele razilaziti. Zanimljivo, iako je bio srpanj, cijelo vrijeme ni u jednom trenutku nije nam bilo prevruci. Naime, lagani.