Home / Poslovna scena / Glazba je oduvijek dio moga života

Glazba je oduvijek dio moga života

Klavir je u sobu za sastanke stigao slučajno, u jednoj selidbi, ali po klavijaturi gotovo nikad ne prebire na poslu nego kod kuće, u trenucima opuštanja. No zato rock’n’roll, džez, rhythm and blues ili velikani klasične poput Beethovenova, Mozarta, Schuberta ili Verdijskog stalno odjekuju iz zvučnika. Glazba je oduvijek dio moga života i ne da mi ne smeta dok radim, nego upravo suprotno. Gašim je samo ako smeta mojim gostima – kaže.

Mladenačka rock-karijera na koju je jako ponosan ipak je ‘pospremljena’ u čajnu kuhinju prepunu postera VIS-a, Usamljeni, Zlatnih akorda i Grupe 220. Zanimljivo, svoj poliglotizam (suvereno vlada engleskim, njemačkim, talijanskim, ruskim i hebrejskim) povezuje s glazbenim darom: – Uvjerem sam da ljudi koji imaju sluha i bave se glazbom lako uče jezike. Učenje jezika, naime, većim dijelom podrazumijeva slične predispozicije.

Premda mu to ne donosi čak ni jeftiniju aviokartu, prva i najdraža na popisu (bez) brojnih poslovnih, počasnih i privatnih funkcija jest ona počasnoga generalnog konzula Republike Filipini, koju obnaša već 17 godina. To je zemlja izrazito dragih, lijepih, dobroćudnih ljudi. Unatoč mnogim problemima, političkim, vjerskim i ekonomskim, te raznim prirodnim katastrofama – od potresa do monsuna, uvijek nadu snage za osmijeh. Zato često pomislim da bih taj mentalitet volio vidjeti u Hrvatskoj. A da ne govorim o devetpostotnom rastu gospodarstva otkako im je na čelu predsjednik Benigno Aquino III. – kaže Davor Štern.

Nema sumnje da je Rusija na mene ostavila snažan dojam. To je velika zemlja koja se proteže kroz devet vremenskih zona, specifičan spoj brojnih suprotnosti, naroda i etniciteta, izvan svojih granica nedovoljno poznata, zemlja koja prema mojoj procjeni još nije zrela za punu demokraciju – kaže Štern koji nije odolio u Zagreb donijeti veliku zastavu s Vladimirovom lijčem Lenjinom, slike te matrijošku Vladimira Putina koja skriva njegove predsjedničke prethodnike sve do Staljina. Kupio sam je upravo kad je Putin postao predsjednik i kad još nitko nije pretpostavio da će postati tako velik državnik – dodaje čovjek koji je u Rusiji za Hrvatsku napravio posao stoljeća (Bijele noći) koji je, istina, u tuđim rukama poslije postao stoljetni promašaj.

Ako zanemarite slike koje vise na svakome zidu, više nemate dvojbe u čiji ste ured ušli. Po mnogim suvenirima i memorabilijama lako ćete shvatiti da ste u carstvu čovjeka koji je cijelu karijeru posvetio rudarstvu, geologiji i nafti. Miniature naftnih platformi, klipne sisačke, odnosno klackalice, crpilišta i tornjevi stoje na počasnome mjestu, a među mnogim suvenirima tu su i mali kera mički kanistar za benzin, kamion cisterna, mali aparat za gašenje požara od inoksra te drugi u obliku termosice za kavu.

Davor Štern ponosan je djed peta unuka i iskreno priznaje da im se rado posvećuje dijelom i zbog toga što, zbog odgovornih funkcija koje je obnašao ne samo u Hrvatskoj nego i u Rusiji i Austriji, nije sudjelovao u odgoju svoje kćeri Dine i sina Danijela, barem ne koliko je želio. A svoje unuke, koji su ga veseljem, životnom razigranošću i inteligencijom u stanju ‘potrošiti’ i ‘pregaziti’ više nego ijedan posao koji je radio u životu, opisuje ovako: ‘Eva (5) je princeza, mala snježna kraljica, ozbiljna i uzvišena. Maria (2) je zasad još nedefinirana huliganka. Karlo (11) je profinjen, prema glazbi i umjetnosti orijentiran emotivac. Vito (8) ima mentalitet šarmantnoga uličnog fakina, a Nikolu (3), koji se sa mnom voli hrvati, zovem kućnim štemerom’.