Dijeljenje poreza nije dobro

Četiri putničke agencije (Media Turist, Ban tours, Speranza i Alladin DMC) koje su nedavno izbačene iz članstva Udruge hrvatskih putničkih agencija, pripremaju prijavu Udruge Agenciji za tržišno natjecanje jer je vodstvo UHPA-e slalo direktna mejlove ravnateljima škola s preporukom da za školska putovanja biraju isključivo njezine članice. K tome, agencije koje nisu htjele platiti 13 tisuća kuna za UHPA-in certifikat nisu uvrštene u brošuru za školska putovanja.

Vlasnici agencija tvrde da javnost pa i ravnatelji škola misle da je UHPA državna institucija, a zapravo je privatna udruga. Na taj način UHPA krši Ustav jer agencije koje nisu na njezinom popisu imaju sve potrebne licencije za obavljanje agencijskog poslovanja. Loši odnosi članica eskalirali su na nedavno održanoj sjednici Skupštine UHPA-e u Rapcu, gdje je bilo i fizičkog obračuna.

– Vlasnici agencija razgovarali su u baru hotela jer nisu smjeli prisustvovati sjednici, kada nam je prišao Nenad Janićijević, vlasnik agencije Kontakt Tours, i prvo fizički navalo na kolegu Bojana Dvoršeka iz agencije Sport i putovanja, a onda par puta zamahnuo prema meni, uz brojne psovke. Osoblje hotela skočilo je na njega i izbacilo ga iz hotela, a tu neugodnu scenu vidjeli su svi. Tražit ćemo njegovo isključenje iz UHPA-e – priča Saša Blažeković, vlasnik agencije Speranza, koja drži 50 posto tržišta školskih putovanja u Zagrebu.

Janićijevićev komentar nismo uspjeli dobiti, ali navodno se uzravljaju jer su ga kolege optužili da je glasovao za njihovo izbacivanje. Sporno je što se na dnevnom redu sjednice Skupštine uopće nije nalazila točka o izbacivanju agencija, već je predsjednik UHPA-e Boris Žgomba naknadno uvrstio tu temu pod točkom razno. Mnogo članova nije prisustvovalo sjednici, već je dalo svoju punomoć, ne znajući da će time glasovati za izbacivanje kolega i naknadno su se uzravljali jer za to nisu htjeli glasovati. Uskoro bi trebala biti održana izvanredna sjednica Skupštine UHPA-e, na kojoj će se tražiti smjena dosadašnjeg vodstva.

– U UHPA-i govore da smo protiv uvođenja reda. Štoviše, borimo se za UHPA-u jer nam je potrebna i jedina u naše ime može rješavati probleme kao što su pitanja oporezivanja, nelojalne konkurencije i sl. Želimo da se UHPA bavi tim problemima, a ne certificiranjem, koje bi trebalo biti na dobrovoljnoj bazi, a ne uvjetovano i skupo – zaključuje Blažeković.

Svi lobisti moraju biti jednako tretirani, zahtjevi za transparentnost moraju biti jednak za sve tvrtke, agencije, udruge, nevladine organizacije i komore.

Austrija je preuzela pionirsku ulogu u EU u regulaciji lobiranja. No dok su političari pljeskali za Zakon, mnogi su stručnjaci kritizirali rješenje kao polovično. U određenoj mjeri točno je da je Austrija pionir. Nekoliko zemalja EU, poput Njemačke ili Španjolske, promišlja o implementaciji određenih propisa za regulaciju, druge pak već imaju barem neki propis o lobiranju. Primjerice, Velika Britanija, Francuska, Poljska i Italija. Svakako je dobro što smo regulirali djelatnost lobiranja. No austrijski zakon ima mnogo slabosti i rupa i treba ga hitno poboljšati. Primjerice, Zakon kaže da se odvjetnici moraju registrirati kada lobiraju za svoga klijenta. Međutim, odvjetnička komora tumači Zakon kao opće izuzeće od registracije. Druga mana je jezik koji se upotrebljava u Zakonu, a koji omogućuje različite interpretacije. Jedna tvrtka protumači da se mora registrirati za lobiranje, a druga tvrtka tumači kao da se nije dužna registrirati. Zašto je to tako? Zato što se registracija temelji na procjeni društva, odnosno je li tvrtka više ili manje od pet posto svoga radnog vremena u godini posvećena lobiranju. Ako je više od pet posto, onda se mora registrirati.

Iskreno, nije se mnogo toga promijenilo u svakodnevnom poslovanju. Što se tiče korupcije i je li se ona smanjila, to morate pitati vladajuće. Registar lobista koji je na internetu omogućuje veću transparentnost nego što je to bilo prije nego je registar postojao. No sudeći prema dionicima kao što su mediji ili nevladine organizacije, ta nova transparentnost nije ni zadovoljavajuća niti dovoljna.

Svi lobisti moraju biti jednako tretirani, zahtjevi za transparentnost moraju biti isti za sve kompanije, agencije, udruženja, nevladine organizacije i komore, registracija za odvjetnike koji lobiraju mora biti obvezna i udruga koje ne zapošljavaju lobiste ne bi trebale biti više izuzete iz obveznog registra. Što se Hrvatske tiče, nemojte čekati lobistički ili politički skandal kako bi se lobiranje reguliralo. Suradnje s ključnim donositeljima odluka u uspostavi pragmatičnog i učinkovitoga zakonodavnog okvira. Pojednostavljeno, kratko i jasno; najbolji način bio bi da jednostavno usvojite Europski registar transparentnosti (lobista).