Hrvatska bi trebala voditi računa o tome da iz domaćih proizvodnje nadomjesti manjak električne energije koja se sad uvozi. Riječ je o 20, 30 posto ukupne godišnje potrošnje. Da bi se to postiglo, potrebni su nam konvencionalni izvori energije koji će biti okosnica domaćih proizvodnje. Obnovljivi izvori, svakako su dobri, međutim, ne mogu jamčiti stabilnost sustava. Hrvatska ima vrlo dobar hidrološki potencijal i trebala bi se fokusirati na kvalitetne projekte.
Diverzifikacija oblika i načina proizvodnje energije važan je element u procesu razvoja energetike, a to podrazumijeva i upotrebu konvencionalnih energetana – ugljena, nafte i plina, pa čak i atomske energije, a ne samo obnovljivih izvora, ali je pritom važno inzistirati na primjeni najnovijih te iskušanih tehnologija, koje će omogućiti najveću iskoristivost energetskih postrojenja, uz primjenu sveobuhvatnih mjera zaštite okoliša.
Svjetska je, europska i hrvatska energetika na prekretnici. Pitanje je prihvatiti razvoj energetike bez emisija ugljikova dioksida i drugih stakleničkih plinova ili ne? Odnosno kako to realizirati da bude tehnički, tehnološki i ekonomski provedivo a da se pritom ne naruše temeljne vrijednosti tržišta energije. To će dugoročno izazvati dramatične promjene u cijelom tehnološkom lancu od proizvodnje, prijenosa, distribucije do potrošnje energije, a utemeljeno na tehnološkom razvoju jer sadašnje tehnologije to ne omogućuju.
Smanjenje potrošnje energije više je posljedica stihije tranzicije i deindustrijalizacije, koja traje više od 20 godina, nego sustavne politike. Zbog toga je i preduvjet izlaska Hrvatske iz recesije novi razvojni ciklus u energetici koji će inicirati i postupan izlazak gospodarstva iz recesije. Hrvatska pritom mora slijediti temeljna načela europske energetike strategije, a to su: konkurentnost gospodarstva, energetska sigurnost i održivost opskrbe energijom, kao i temeljne ciljeve: smanjenje potrošnje energije, povećanje energetske učinkovitosti i povećanje udjela.
