Berlinski zid neće se ponoviti u Hrvatskoj – unatoč Mesiću i Putinu

Način upravljanja u Hrvatskoj do danas je ostao politički i postao maksimalno koruptivan. To Hrvatsku najviše razlikuje od Njemačke, Francuske ili uspješnijih tranzicijskih država. Izgradnja sustava pravne države i promjena načina upravljanja bit će i glavni zahtjevi SAD-a i EU.

Nema veze što se za nestranaka njemačkog predsjednika Joachima Gaucka baš nikako ne može reći da je desničar, iako je antikomunist, a politički je ugled stekao dosljednim radom na čelu njemačke državne komisije za arhive Stasija, tajne policije DDR-a. Nema veze što se Angela Merkel vrlo sustavno distancira od njemačke nacističke prošlosti i vrlo obzirno izražava o prirodi režima bivšeg DDR-a, iz kojeg je i sama potekla, baš kao i predsjednik Gauck. Za Mesića su svi oni desničarski fašisti, a osobito onaj sudac Manfred Dauster koji sudi njegovu prijatelju Perkoviću, i to za nešto što je u Mesićevu svjetonazoru i dalje obračun s teroristima, prigovara njegovu prijatelju Nobilu da se ne zna ponašati u sudnici i, još gore, tretira i Udbu i Partiju kao zločinačku organizaciju. Iako ni taj Dauster nije desničarski fašist, nego SPD-ovac vrlo liberalnih svjetonazora. Ali tko će nakrat s činjenicama. S pozicije Kućibrega svi su oni isti.

Najnovija Mesićeva bitka želja je za postavljanjem nove željezne zavjese u Hrvatskoj. No premalo je otvorenih sljedbenika: samo šefica Documente u društvu pročitanog Milorada Pupovca i izgubljenog Predraga Matvejevića koji su na obljetnicu pada Berlinskog zida demonstrativno prošetali Zagrebom da bi upozorili Merklovu na Kristalnu noć. Da joj, kao, pokvare proslavu. Pritom njemačka kancelarka uopće nema problem, i nikad ga nije imala, odrediti se prema Kristalnoj noći i nacizmu. Ali šetači imaju problem pomiriti se s posljedicama pada Berlinskog zida i komunizma kao ideologije, četvrto stoljeće poslije. Uostalom, za njih je to još ‘antifašistički zid’ kao što je bio i za posljednjega komunističkog vođu DDR-a Ericha Honeckera. Ali u svojim bitkama za novu željeznu zavjesu izgledaju toliko anakrono i izgubljeno u vremenu da im ni pojačani interes Vladimira Putina za Hrvatsku ni njegova ojačana vojna suradnja s Beogradom u tome ne mogu pomoći.

Nove željezne zavjese u Hrvatskoj sigurno neće biti iako Putin neće tek tako odustati, iako ne štedi novca kojim korumpira. No hoće li, kada i kako naš Berlinski zid napokon i u punom smislu pasti, to već jest ozbiljno pitanje. Naime, u nas je komunistička ideologija uglavnom napuštena, ali pripadajući joj sustav odlučivanja do danas nije promijenjen. Samo je u njega injektirano više stranaka i partija. Političko i koruptivno upravljanje državom, gospodarstvom, društvenim djelatnostima nije se promijenilo, samo su se ljudi rotirali.

I nakon što je političkim osamostaljenjem i ratnom pobjedom ostvarena državna emancipacija od bivše Jugoslavije, stari, ‘komunistički’ način upravljanja do danas nisu zamijenile institucije pravne države. Način upravljanja ostao je politički i postao maksimalno koruptivan. To je ono što Hrvatsku najviše razlikuje od Njemačke, Francuske ili uspješnijih tranzicijskih država. Izgradnja sustava pravne države i promjena načina upravljanja bit će i glavni zahtjevi koje će Hrvatskoj postavljati i SAD i EU predvođen Njemačkom, kao uvjet naše ubrzane europske integracije koja bi trebala biti brana prema Putinovim ambicijama. A to što Mesić više iz Kućibrega? Nisam primijetila da je u Berlinu izazvalo zabrinutost.