Kako ostati srednja tvrtka i dobiti potporu iz Fonda za regionalni razvoj EU

Projekt na natječaj ‘Ulaganje u modernizaciju postojećih tehnologija i razvoj novih proizvoda, procesa i/ili usluga’ mogu poslati samo mala i srednja poduzeća.

Godišnji promet, zaposleni, tvrtka kći, grupacija, udjeli u vlasništvu drugih tvrtki, uh… – prene se James iz neugodna sna. Mučila ga je situacija u tvrtki Atika kojom je upravljao njegov znanac Primož. Zbog mišljenja odvjetnika da je Atika veliko poduzeće Primož je odustao od prijave projekta na najavljeni natječaj ‘Ulaganje u modernizaciju postojećih tehnologija i razvoj novih proizvoda, procesa i/ili usluga’ iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Naime, na natječaj se mogu javiti samo mala i srednja poduzeća (MSP) prema Preporuci Europske komisije o definiciji mikro, malih ili srednjih poduzeća. Jamesu se crtež povezanosti tvrtki danima vrtio po glavi.

Veličinu poduzeća određuju tri indikatora: broj zaposlenih (< 250), ukupni godišnji promet (≤ 50 milijuna eura) te zbroj bilance (≤ 43 milijuna eura). Preporuka razlikuje tri tipa poduzeća, neovisna (posluje samostalno), partnerska (poduzeća međusobno vezana vlasničkim udjelom ili pravom odlučivanja u iznosu od 25 do 50 posto) i povezana (poduzeća su međusobno vezana vlasničkim udjelom ili pravom odlučivanja u iznosu većem od 50 posto). Ovisno o tome ostvaruje li se veza preko samih poduzeća ili pak fizičkih osoba, potrebno je razumjeti način na koji se prijavitelju priručaju indikatori drugih poduzeća da bi se odredila njegova veličina.

James je u mislima skicirao situaciju: Atika, koja proizvodi drvenu stolariju, u vlasništvu je blizanki Linde i Marle Schlossberg. Linda je također vlasnica tvrtke koja se bavi razvojem softvera, a Marla ima 30 posto udjela u tvrtki koja proizvodi kozmetičke preparate. James je odmah shvatio da te tvrtke ne utječu na veličinu Atike jer ne djeluju na istom ili susjednim tržištu, što je važno u slučaju veza preko fizičkih osoba, kao i da Preporuka u slučaju fizičkih osoba ne prepozna partnerski odnos. Atika je vlasnik tvrtke Baira, koja pod svojom upravom ima poduzeće Citrus. Vlasnički udio Atike u Bairi od 63 posto predstavlja je odnos povezanih poduzeća.

Iduća grana u Jamesovoj skici pokazivala je na poduzeće Dager (u kojem je Atika imala 30 posto udjela) te s njom 100 posto povezano poduzeće Fido i partnersko Gino (28 posto). Ovdje je nastala pogreška! – pomisli James – jer 30 posto udjela u vlasništvu definira partnerski odnos te se indikatori prihajaju razmjerno tom udjelu, a ne u cijelosti. Da stvar bude gora, Primoževi suradnici pogreškom su zbrojili sve zaposlene tvrtki Dager i Fido u apsolutnom iznosu, zanemarujući pritom da se broj zaposlenih uvijek računa na temelju godišnjih jedinica rada. Dalje, pokazatelje za tvrtku Gino James je znalački odmah prekrižio zbog odavno znane veze ‘partner od partnera’ na kojoj se prekida prihajanje indikatora. Dovršivši tu mentalnu skicu, James je došao do ukupno 253 zaposlene osobe potkraj 2013. Atika bi tako kršila indikator broja zaposlenih da James nije znao da indikatori moraju biti probijeni tijekom dva uzastopna računovodstvena razdoblja kako bi tvrtka izgubila status MSP-a. Time je napokon potvrdio početnu sumnju – Atika je srednje poduzeće te za planiranu investiciju može zaatražiti sufinanciranje iz EFRR-a.