Home / Biznis i politika / Zašto se raskidaju ugovori i vraća novac iz fondova EU

Zašto se raskidaju ugovori i vraća novac iz fondova EU

Jednostavan podatak o tome koliki su prihodi, a koliki troškovi, zna više-manje svako imalo financijski pismeno kućanstvo. U ponoći i u podne. Koliko smo pak novca povukli iz fondova EU, a koliko uplatili u proračun EU, ‘ne zna’ nitko u ovoj državi. Jedno ministarstvo kaže da se obratimo drugom, drugo da se obratimo agencijama, one pak, pogađate, da se obratimo prvome ministarstvu. I tako ukrug. Kad je riječ o točnim podacima o bilanci Hrvatske i EU te iskorištavanju fondova EU, vlada potpuna netransparentnost. I selektivnost pri njihovu pružanju. Iako izvori koji su nekad radili u državnim ustanovama tvrde da se može dobiti uvid u saldo Hrvatske s EU, čak svaki mjesec, takvi su podaci unatoč višemjesečnim upitima, molbama i tragaju kao jetiji – mnogi tvrde da postoje, ali rijetki su ih vidjeli. Dodatno zbujuju informacije i brojke koje se pojavljuju u javnosti, svaka je drugačija. Jedan smo u dan minusu, drugi dan u plusu. Koliko smo zapravo uspješni odnosno neuspješni u uporabi sredstava EU, pitanje je svih pitanja. Netransparentnost zasigurno odgovara hrvatskoj vladi, koja tako prikriva vlastitu nesposobnost i nepripremljenost. Nije naodmet ni Bruxellesu – ondje se neće se buniti ako Hrvatska više uplaćuje nego što uzima.

Posljednji podaci koje smo dobili od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU (MRRFEU) govore da je, prema podacima Nacionalnog fonda koji obavlja transakcije s EK-om, 31. listopada od 1,2 milijarde eura, koliko nam je bilo raspolaganju iz programa IPA i strukturnih fondova od 2007. do 2013., bilo ugovoreno 884, a isplaćeno 461,6 milijuna eura. Koliki je trenutačni saldo, ostaje nepoznato. Posljednji službeni podaci koji govore o tome odnose se na razdoblje do kraja srpnja 2014. Hrvatska je u tom razdoblju, kažu u MRRFEU, iz fondova EU povukla 584,2 milijuna eura, a u isto je vrijeme u europski proračun uplatila 565,5 milijuna eura, što znači da je u 13 mjeseci članstva u EU ostvarena pozitivna razlika od 18,7 milijuna eura. No HDZ-ova europarlamentarka Ivana Maletić ima drugačije, ili barem novije, podatke. Ona pokazuje da se ta pozitivna razlika istopila do rujna ove godine. Naime, kad se u izračun uključuje uplate u proračun EU u srpnju i kolovozu, 1. rujna bili smo u minusu za 50,9 milijuna eura.

Iako ne znamo točne podatke, znamo da je Vlada napokon prihvatila Sporazum o partnerstvu, krovni strateški dokument za uporabu 10,7 milijardi eura iz strukturnih i investicijskih (ESI) fondova. Ti bi fondovi, kažu u Vladi, trebali do 2020. pomoći Hrvatskoj da snažnije pokrene gospodarsku aktivnost, zapošljavanje i rast potporom poduzetništva, inovacijama i kvalitetnijem obrazovanju. Sporazum pruža okvir za uporabu 8,377 milijardi eura iz proračuna EU od 2014. do 2020. za ciljeve kohezijske politike i 2,026 milijardi eura za poljoprivredu i ruralni razvoj koje bi se trebale ponajprije usmjeriti prema realnom gospodarstvu. Dodatno, za razvoj ribarstva Hrvatska ima na raspolaganju 253 milijuna eura iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR).

Što od toga mogu očekivati domaći poduzetnici i kakva su njihova iskustva? Osim što ističu posvemašnju sporost i kašnjenje države, koja mora ispuniti svoje obveze i provesti procedure da bi se oni uopće mogli prijaviti za sredstva iz fondova, načelno su zainteresirani. Zdenka mlječni proizvodi već imaju dosta iskustva s pretpristupnim fondovima EU. Ukupno su iz SAPARD-a i IPARD-a 2009. i 2011. povukli oko 18 milijuna kuna nepovratnih sredstava. Predsjednik Uprave Željko Gatjal kaže da se planiraju prijaviti i za sredstva iz strukturnih fondova, ali čekaju da država zatvori programe SAPARD i IPARD da bi to bilo moguće.

– Navodno će se to moći od prosinca. Pri ulaganju u proizvodnju može se dobiti povrat pedeset posto investicije. Mislim da bi to svi trebali iskoristiti – veli Gatjal, dodajući da su prijave za strukturne fondove mnogo jednostavnije, a nudi se više novca.

Nedostatak znanja Vinko Barišić, svlasnik Jadran tvornice čarapa i Instrumentarije, nada se da će se prijaviti za novac iz fondova EU, no potencijalnim zaprekama smatra nedostatak znanja u tvrtki za te poslove (a s vanjskim konzultantima dosad su, kaže, imali loše iskustvo) te vlastitoga kapitala.

U Sardini iz Postira željno očekuju nove natječaje za strukturne fondove. Predsjednik Uprave Mislav Bezmalinović kaže da prate sve natječaje, no problem je što sve ide vrlo sporo i što hrvatska strana kasni. Osim što se treba dobro pripremiti, angažirati stručnjake, naoružati strpljenjem i imati malo vlastitoga kapitala, treba biti svjestan i da sve na kraju može propasti.

Fondovi svakako imaju svoje pluseve i minuse. Za poduzetnike koji doista planiraju upustiti se u investiciju i mogu je djelomično pokriti vlastitim novcem ili iz bankovnim kreditima, to je svakako jedan od prihvatljivijih izvora financiranja. Dobivaju iznos koji zadržavaju ako ga potroše u skladu s pravilima. Dakle, zapravo mogu od 40 do 50 posto investicije financirati nepovratnim sredstvima. Nema kamata, nema zajmova, nema ničega. I automatski se skraćuje rok povrata investicije. Može biti kraći i nekoliko godina – napominje Vela.

Negativna je stavka vrijeme. Jedno je pitanje može li se čekati evaluacija, koja traje i do šest mjeseci, te ugovaranje. Naime, investicije u pravilu ne trpe čekanje. Drugo je pitanje neizvjesnost koje ima u nekim instrumentima EU.

Prijavite se, ali ne znate možete li dobiti novac. To je stvar procjene svakog investitora ima li ili nema dodatnih šest mjeseci pričekati iznos od, primjerice, dva milijuna eura. Nepovratno! – ustvrđuje Vela.

Poručuje da se otvorio prostor veći od milijardu eura na godinu u kojem će i u fondovima koji potiču ruralni razvoj i neke oblike poljoprivrede, ruralne proizvodnje i turizma biti mnogo investicija. Vjeruje da će oni koji će imati kvalitetne projekte i riješenu dokumentaciju dobiti sredstva te da se na to isplati koncentrirati i prijaviti. Za novac bez kamata vrijedi se malo i pomučiti – ako uopće bude mnogo prilika za iskorištavanja fondova EU s obzirom na to koliko je država nespremna.