Hrvatska na sredini tablice, na vrhu Bugarska i Rumunjska

Nijemci poručili Britancima da slobodno mogu izaći iz EU, nitko ih neće zadržavati. Kap koja je prelila čašu britanskih zahtjeva za reformu EU, a koja će najviše odgovarati upravo njima, najnovija su razmišljanja na Otoku da se ograniči imigracija iz zemalja Unije. Taknulo se tako u jednu od ‘svetih’ stvari EU – slobodu kretanja kapitala, robe i ljudi. Englezi bi prve dvije, ali treća im je sporna.

Odnosi Ujedinjenoga Kraljevstva, koje je jedva ostalo ujedinjeno, i Europske unije dosegnuli su novo dno nakon dosad najoštrije poruke iz Berlina. Njemačka kancelarka Angela Merkel, dosad relativno suzdržana na britansko izvoljavanje u EU, drastično je promijenila pristup i pokazala da su živci s premijerom Davidom Cameronom i njegovim upornim pokušajima dodvoravanja euroskeptičnim biračima pred pucaanjem. Njemački Der Spiegel tvrdi, pozivajući se na neimenovane izvore, da je Merkel tijekom zadnjega Europskog samita poručila Cameronu da bi uvođenje ograničenja na imigraciju iz EU u Britaniju bila ‘točka s koje nema povratka’. U očajničkom i potpuno politički promašenom nastojanju krate birača Nezavisne stranke Ujedinjenoga Kraljevstva (UKIP), čija je kompletna politička platforma izlazak iz EU i smanjivanje imigracije, Cameron se sve dublje zakapa.

Prvi nesmotreni potez u tom smjeru bilo je obećanje referendumu o izlasku Ujedinjenoga Kraljevstva iz EU 2017. ako torijevci osvoje novi mandat na vlasti, što je samo po sebi igranje s budućnošću svoje zemlje, ali s obzirom na to da UKIP i dalje dobiva na popularnosti, a radikali u njegovoj stranci postaju glasniji, Cameron kopa sve dublju rupu. Jedna od osnovnih ideja kojom misli osvojiti simpatije radikalnijeg dijela biračkog tijela uporno je lupanje po imigraciji i najava oštrih mjera za njezino smanjivanje, premda bi te mjere išle protiv osnovnih pravila EU.

Upravo je to razlog dosad najžešćoj reakciji Njemačke, koja je britanske inicijative ‘za reformu Unije’ uglavnom odbacila, ali nježno i uz uvažavanje otočkih ‘posebnosti’. No kako se parlamentarni izbori zakazani za svibanj sljedeće godine približavaju, torijevci su sve nervozniji i sve snažnije inzistiraju na antieuropskoj retorici i, što je daleko važnije, najavama konkretnih poteza u tom smislu. Diranje u slobodu kretanja unutar Unije znači petljanje po jednoj od osnovnih sloboda i vrijednosti te integracije, što Njemačka neće dopustiti.

Stajalište Berlina kako će prihvatiti izlazak Britanije iz EU ako se ustraje na takvom razmišljanju tek je nešto ljepši način poručivanja Britaniji da može slobodno otići, štoviše. Naime, usprkos protivljenju njihovim opetovanim zahtjevima da ucjenom odlaska preoblikuju Uniju prema svojim potrebama, službeno stajalište EU i Njemačke bilo je u korist zadržavanja Britanije. Slikovitije, bilo je riječ o tapšanju uzrujanog prijatelja koji pod stresom priča svašta, ali ne misli to ozbiljno. Posljednji razvoj događaja ozbiljan je zaokret i poruka prijatelju da se hitno sabere ili će ostati osamljen.

‘Nastavi li Cameron inzistirati na svom planu, kancelarka Angela Merkel prestat će pokušavati zadržati Britaniju u EU. S time će biti dosegnuta točka s koje nema povratka. To bi bilo to u tom slučaju’, izjavio je neimenovani izvor Der Spiegelu.

Udarac je utoliko veći jer se Cameron dugo nadao u Njemačkoj naći ključnog saveznika za svoje zahtjeve, posebice one koji se odnose na imigraciju. S obzirom na slična njemačka iskustva u zloporabi socijalnih beneficija od strane državljana siromašnijih članica, Britanija je računala na ‘preobraćenje’ skeptične Njemačke na svoju stranu, čime bi se potaknulo i druge članice sa sličnim stajalištima, ali to djeluje sve manje izgledno.

Posljednji Eurostatovi podaci pokazuju da je prošle godine gotovo četvrtina građana Unije bila na rubu siromaštva ili socijalne ekskluzije, točnije njih 24,5 posto. U natoč tome što je Europska unija među najbogatijim područjima na svijetu, posljednji podaci Europskog ureda za statistiku (Eurostata) pokazuju da siromaštvo i rizik od njega ne zaobilaze ni nju. Prema najnovijim statistikama, gotovo četvrtina njezinih građana prošle je godine bila na rubu siromaštva ili socijalne ekskluzije, točnije 24,5 posto. Konkretno, to znači da je 122,6 milijuna građana bilo u jednoj od tri kategorije od kojih se sastoji ta statistika. Riječ je o riziku od siromaštva nakon socijalnih transfera, teškoj materijalnoj depriviranosti i kućanstvima s vrlo niskim radnim intenzitetom.

U prvoj su skupini pojedinci u kućanstvu čiji je ujednačeni raspoloživi dohodak ispod praga rizika od siromaštva, što je šezdeset posto nacionalnog medijana ujednačenoga raspoloživog dohotka nakon socijalnih transfera. Riječ je o relativnom mjerilu koje znatno varira od članice do članice, kao i tijekom vremena. Drugi su promatrani kriterij ljudi koji si ne mogu priuštiti najmanje četiri od devet mjerila (stanarina/hipoteka ili režije, grijanje doma, neočekivani troškovi, meso ili riba svaki drugi dan, tjedan dana praznika izvan doma, automobil, perilica rublja, televizor u boji i telefon/mobitel). Posljednja su kategorija ljudi od nula do 59 godina koji žive u kućanstvu u kojem odrasli članovi (od 18 do 59 godina) rade manje od dvadeset posto svoga potencijalnog radnog vremena tijekom godine dana (studenti su isključeni).

Tako dobiveni podaci sugeriraju određeni napredak u odnosu na godinu prije, ali i razinu višu od 2008., kad se počeo osjećati pritisak krize. U tom je smislu i prvo mjerilo, prag rizika od siromaštva, palo u mnogim članicama. Hrvatska je s 29,9 posto negdje u gornjem dijelu sredine, opasno se približava skupini država s najlošijim rezultatima. Najlošiji rezultat posljednja članica zabilježila je u kategoriji rizika od siromaštva (19,5 posto), a udjeli ozbiljno materijalno depriviranih i kućanstava s vrlo niskim radnim intenzitetom malo su manji (14,7, odnosno 14,8 posto).

Popis 28 država članica vodi Bugarska s uistinu zabrinjavajućih 48 posto, slijede je Rumunjska (40 posto), Grčka (35,7 posto), Latvija (35,1 posto) te Mađarska (33,5 posto); drugu stranu, pomalo iznenađujuće, predvodi Češka kao zemlja s najboljim rezultatom (14,6 posto). Ostale zemlje u donjem dijelu ljestvice uobičajene su europske pobjednice: Nizozemska (15,9 posto), Finska (16 posto) i Švedska (16,4 posto). Kad se popis proširi na države izvan EU, ali s posebnim ugovorima, Island je zemlja s najnižim postotkom ugroženih (13 posto), zatim Norveška (14,1 posto) i Švicarska (16,4 posto). Raščlanjene na kategorije, brojke pokazuju da najviši postotak otpada na one u riziku od siromaštva (16,7 posto), slijede kućanstva s niskim radnim intenzitetom (10,7 posto) i teška materijalna depriviranost (9,6 posto).