Putinov krimski scenarij na Jadranu – opomena Milanoviću

Hrvatski premijer baš je na kraju mandata odlučio na 99 godina dati na uporabu niz bivših turističkih objekata JNA. A za njih, očekivano, konkuriraju turski i ruski ponuđači.

Nikad nisam čula da bi Vladimir Putin rekao: osvojit ću Crnu Goru, dovesti podmornicu Crveni oktobar u Bokokotorski zaljev i napraviti novi Krim na istočnom Jadranu. Tek bi se tu i tamo u posljednjih sedam-osam godina provuklo kroz medije da je kupnja crnogorskog priobalja ruski državni projekt. Moji prijatelji, inače politički dobro upućeni i osviješteni, koji bar jedanput na godinu iz svojega prebivališta u Zapadnoj Europi dolaze u mjesto podrijetla u Boki Kotorskoj, primjećivali su trend, ali ne i akutnu opasnost. Ovih se dana vratiše iz Boke veoma uznemireni, pitaju se koga obavijestiti u Berlinu, u Bruxellesu, u Washingtonu da je ukrajinski scenarij u Boki gotovo siguran. Dakako, veliki ponovno igraju na sukobe među malima, pa tako i u Boki, odnosno Crnoj Gori, Rusija igra na proruske crnogorske Srbe kontra Crnogoraca nastojeći ih instrumentalizirati protiv Đukanovićeve proameričke, ali i balkanski korumpirane vlade. Izazivanje otvorenoga srpsko-crnogorskog sukoba u kojem će srpska manjina pozvati pomoć Srbije, a cijelim sukobom upravljat će Rusija, sada je samo pitanje političke volje i odluke.

Nekako u isto vrijeme uznemirujućih vijesti iz Boke sretoh ‘jako bivšega’ hrvatskog dužnosnika iz Travnika u BiH. Govorio je tiho, travnički Hrvati već su se godinama naviknuli govoriti ispod glasa. Moli da upozorim nekoga ‘našeg’ da turski premijer Erdoğan u sklopu svoje neoosmanske politike nakon političkog preuzimanja BiH intelektualno, kulturno i demografski. U proteklih sedam-osam godina u bivšemu vezirskom gradu Travniku niknulo je više ‘univerziteta’. A onda je Erdoğan poslao stotine mladih turskih studenata na ta travnička sveučilišta.

‘Na travničkim se ulicama među mladima čuje samo turski,’ govori moj sugovornik, rezonirajući vrlo pragmatično, onako kako ga je bitka za opstanak naučila, ‘a mlado je mlado i novac je novac. Sve će otići za njega. I njegov, a i naš.’ A ja razmišljam kako bih taj projekt neoosmanizacije mekim sredstvima sveučilišne suradnje i bolonjskog procesa ili ruskog prodora kupnjom zemljišta uz istočnojadransku obalu mogla približiti našem Erdoğan-Putinu alias Zoranu Milanoviću.

Hrvatski premijer baš je nedavno javno poručio kako zemlja dana (protivniku) na uporabu u sljedećih stotinu godina i dalje ostaje naša premda je nama poznato da se u nekim našim zemljama u proteklih stotinu godina promijenilo i pet-sedam država. A Milanović je baš na kraju mandata čvrsto odlučio na 99 godina dati na uporabu i razvoj niz bivših turističkih objekata JNA uz jadransku obalu, uključujući najosjetljivije Kupare. A za njih su, očekivano, preliminarno konkurirali i jedan turski te pouzdano jedan ruski ponuđač, a navodno čak dva. Za njih je to – državni projekt. Dakle, novac nije upitan. A premijer nas poučava kako to nije važno, sve će ionako ostati naše. Možda tu jedino autoritet druga Tita može pomoći.

I Tito je, dragi Zorane, odbio predati bokokotorski zaljev na uporabu Brežnjevu i sovjetskim podmornicama. Boka je oduvijek bila strateška podmornička luka. No proamerički gospodin Đukanović prodao je Lušticu, bivšu bokokotorsku bazu JNA nasuprot rtu Prevlaci, Putinovu prijatelju Juriju Lužkovu. A sad moli zapadne saveznike da ga spase od ukrajinskog scenarija. Bivšoj se JNA, dragi Zorane, mora priznati da je znala procijeniti strateško značenje istočnojadranske obale i da je na neuralgičnim točkama gradila svoje objekte – uključujući Kupare. Zato pazi što radiš.

Drug Tito je, baš kao i većina njegovih nesvrstanih prijatelja, veoma nedemokratski postupao prema novom islamskom buđenju, nastojeći montiranim sudskim procesima, uključujući onaj u kojem je suđeno Aliji Izetbegoviću, spriječiti njegovo širenje u BiH. Ali ne može mu se poreći da je prepoznavao stratešku bit projekta. Njemu nitko ne bi mogao prodati neoosmansko osvajanje BiH kao multikulturalnost i znanstvenu suradnju. Tebi se možda, dragi Zorane, privlačnom čini formula ‘mlado je mlado, a i novac je novac’, ali ne smetni s uma – ‘osvajanje je osvajanje’. Ti, dragi Zorane, još možeš ne biti Đukanović koji će za novac dovesti Hrvatsku na rub ukrajinskog scenarija. Ne nadamo se da si državnik poput Putina ili Erdoğana koji nikad javno ne govori ono što uistinu radi. Nadamo se samo da ne radiš ono što javno govoriš.