GENERICI VS. ORIGINALI Hrvatski farmaceuti žrtve su HZZO-ove štednje na pogrešnoj stavci

Stalnim pritiskom na cijene generika HZZO iscrpljuje domaće proizvođače. Istodobno se na originalne lijekove, koji su u sustavu zastupljeni s visokih 35 posto, troši golemih 65 posto novca.

U hrvatskim se bolnicama trenutačno upotrebljava oko 65 posto generika u odnosu na originalne lijekove i oni u posljednjih pet godina financijski imaju udio od oko 35 posto u ukupnom trošku lijekova na recept. Istodobno zdravstveni sustavi bogatih država troše više generičkih lijekova nego hrvatski, američki čak 90 posto.

Cijena i potrošnja lijekova, uz reorganizaciju zdravstvenih ustanova, vrlo je važan mehanizam u određivanju zdravstvene politike i ušteda, ali u Hrvatskoj izravno utječe i na farmaceutsku industriju koja je uvrštena u Industrijsku strategiju RH od 2014. do 2020.

Članice Udruge proizvođača lijekova Pliva, Belupo, JGL, Farmal, PharmaS, Krka, Imunološki zavod i Hospira imale su 2012. godišnji prihod od 5,2 milijarde kuna i izveze su lijekova u vrijednosti od 3,2 milijarde kuna, što je 73 posto ukupne proizvodnje i oko četiri posto ukupnog izvoza. Istodobno imaju milijardu kuna nenaplaćenih potraživanja duljih od šezdeset dana, a u državni proračun uplatili su putem obvezatnoga zdravstvenog osiguranja 407 milijuna kuna i još 342 milijuna kuna poreza. U samo tri godine uložili su 1,1 milijardu kuna i još milijardu namjeravaju uložiti do 2017.

No hrvatski proizvođači posustaju pri svakomu novom sniženju lijekova (posljednje je zdravstvenom sustavu uštedjelo 230 milijuna kuna), ali većinom na račun domaćih farmaceutskih industrija, koja je u tom iznosu participirala sa 155 milijuna kuna ili 67 posto u odnosu na inozemne dobavljače lijekova. Osim toga, u posljednjih pet godina vrijednost jedinice (definirane dnevne doze) generičkog lijeka pala za 30-ak posto, što je najsnažnije utjecalo na domaće proizvođače. Oni stoga kreatorima zdravstvene politike poručuju da o svemu tome treba voditi računa pri osmišljavanju nacionalne politike o lijekovima.

Naime, riječ je o industriji čiji je tržišni udio manji od 30 posto i koja proizvodi generičke lijekove, pa odatle i sve veći angažman u senzibiliziranju javnosti i struke za veću uporabu generika. No mediji i javnost nisu im previše skloni iako struka tvrdi da ne postoji razlika između originalnih i generičkih lijekova. Generički lijekovi jednako su djelotvorni i učinkoviti kao originalni, što je potvrđeno i odlukom Europske agencije za lijekove ili Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode koje daju odobrenje za stavljanje u promet.

Zbog toga je važna snažnija promidžba ispravnog shvaćanja toga koncepta u javnosti, i stručnoj i općoj. U mnogim zemljama edukativni je pristup stalan kako bi se povećale uporaba generičkih lijekova i korist koju to donosi zdravstvenom sustavu. U SAD-u na generike otpada malo manje od 90 posto, u Kanadi malo više od 80 posto, u Njemačkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Poljskoj od 70 do 75 posto, a u Hrvatskoj uporaba generičkih lijekova iznosi od 60 do 65 posto – kaže prof. dr. sc. Dinko Vitezić, specijalist kliničke farmakologije s riječkog Medicinskog fakulteta i KBC-a Rijeka te predsjednik Hrvatskog društva za kliničku farmakologiju i terapiju.

Generički lijekovi dolaze na tržište po nižoj cijeni nakon isteka patenta originalnog lijeka i omogućuju jednako kvalitetno liječenje za manje novca. Zbog toga su važan element održivosti zdravstvenog sustava. Ispravna politika lijekova, što uključuje i politiku prema generičkim lijekovima, važna je za uštede u zdravstvenom proračunu. Uvođenje generičkih lijekova omogućuje liječenje više bolesnika za manje novca ili uvođenje novih, originalnih lijekova te širenje indikacija za lijekove na HZZO-ovoj listi lijekova.

Sve mjere u formiranju cijena lijekova trebaju se provoditi dosljedno, bez iznimaka. Generički lijekovi stavljaju se na listu lijekova HZZO-a čim dođu na naše tržište kako bi njihov učinak na financijske pokazatelje bio odmah vidljiv – kaže prof. dr. sc. Vitezić. Osim na lijekovima, uštedjeti se može u dijagnostici te na drugim postupcima u zdravstvenom sustavu, no farmakoekonomi tvrde da se to rijetko uzima u obzir.

Prema riječima prof. dr. sc. Vitezića, prije stavljanja na listu lijekova trebalo bi procijeniti vrijednost lijeka postupkom farmakoekonomske analize kako bi mjesto na njoj dobili vrijedni lijekovi koji su klinički učinkoviti, odnosno koji uistinu pomažu u liječenju bolesnika. Takav se postupak već godinama provodi u razvijenim zemljama koje imaju mnogo više novca od Hrvatske. Prof. dr. sc. Vitezić kaže da točno utvrđeni postupak za stavljanje lijeka na listu uključuje i farmakoekonomsku te kliničko-farmakološku analizu lijeka, što pridonosi transparentnosti uvrštavanja lijeka te pomaže u odlučivanju. Njime se, osim toga, oni koji odlučuju štite od korupcije ili ne- stručnosti u takvom postupku.

Posljednje sniženje cijene lijekova zdravstvenom je sustavu uštedjelo 230 milijuna kuna, ali većinom na račun domaćih farmaceutskih industrija, koja je u tom iznosu participirala sa 67 posto u odnosu na inozemne dobavljače lijekova.