Haji-Ioannou

Osnivač niskotarifnog avioprijevoznika easyJeta pokrenuo je projekt easyFoodstorea, dućana u kojima u pravilu ništa ne bi smjelo stajati više od pedeset penija. Njegovo bogatstvo procijenjeno je lani na 2,8 milijardi dolara i potječe ponajprije iz investicijskog fonda easyGroup, vlasnika brenda easy. ‘Easyja’ je bilo još, poput neuspješnog easyInternetcaféa i uspješnijih easyBusa i easyHotela. Novoj ideji jeftinih dućana analitičari ne daju previše izgleda.

U spjeh njemačkih lanaca Lidla i Aldija u Velikoj Britaniji toliko je strelovit u posljednje vrijeme da ga i poduzetnici iz sasvim nevezanih sektora industrije pokušavaju oponašati. Dvojac koji je uvelike kumovao bačanju jednog Tesca na koljena očito je potaknuo i osnivača niskotarifnog avioprijevoznika easyJeta da se okuša u ‘ultramaloprodaji’. Sir Stelios Haji-Ioannou, podrijetlom ciparski Grk s britanskom putovnicom i monegaškom adresom, još je sredinom prošle godine najavio otvaranje pilot-trgovine u londonskoj četvrti Croydon, ne skrivajući da ga je na to potaknula informacija o velikoj potražnji u socijalnim dućanima. Inspiriran spomenutim ‘velikim diskonterima’, Haji-Ioannou otvorio je ‘lažnu’ trgovinu osnovnih živežnih namirnica koje u pravilu ne bi stajale više od 50 penija (mało manje od pet kuna). Cijena je prije svega proizašla iz potpuno nepoznatih marki, nabave na veliko uz maksimalno smanjenu maržu, minimalnog plaćanja radnika i isključivo negotovinskog poslovanja. Sve to trebalo bi Haji-Ioannou osigurati da se probije u britanski maloprodajni sektor.

Analitičari su skeptični zbog potpunog izostanka brendova, veoma jake konkurencije i, najviše, sumnje u volju kupaca, čak i onih s najslabijim mogućnostima, da kupuju potpuno generičke proizvode. Konkurencija je nemilosrdna; uz četiri najveća maloprodajna igrača na tom tržištu, njemački lanci dodatno su zakomplikirali jednadžbu isplativosti. Osim toga, lanci poput Lidla i Aldija, koji su izravna i najteža konkurencija tom projektu, na policama imaju i neke brendove bez kojih se, čini se, ne može. Odmaže i pozicija njegove testne trgovine na prvom katu zgrade, što je posljedica neslaganja s mjesnim odborom. Izvorna ideja bila je otvoriti prvu trgovinu u prizemlju, logično, ali nije dobio pristanak za to pa se prilagodio i prešao u na brzinu ‘sklepaju’ trgovinu kat više. Zgrada u njegovu vlasništvu dobila je dozvolu za hotel, teretanu i uredske prostore, ali ne i za maloprodajnu trgovinu koja nije predviđena urbaničkim planom, zbog čega je lokalno vijeće bilo neumoljivo.

Milijarder se stoga odlučio na pilot-trgovinu, svojevrsnu maketu u kojoj će se moći razgledati ponuda, ali ne i kupiti proizvode. Slično pilot-seriji, prvoj epizodi koju se pusti odabranoj publici na temelju čijeg se mišljenja donosi odluka o nastavljanju ili napuštanju projekta, easyFoodstore pozvati će ciljanu skupinu kupaca na razgledanje i zatim ili otvoriti ‘prave’ trgovine ili odustati od ideje. Jedna od lokacija o kojima se ozbiljno razmišlja jest legendarni Peckham, četvrt proslavljena u seriji ‘Mučke’, čiji je Haji-Ioannou veliki obožavatelj. Ideja je sasvim pojednostavnjena, Haji-Ioannou igra isključivo na cijenu, međutim, mnogi proizvodi neće, čini se, biti dovoljno jeftini da bi opravdali manjak glamura u trgovini, a pitanje je jesu li ljudi spremni sasvim odbaciti barem neke zvučnije brendove. ‘Bezimena’ kava ili grašak stajat će tek neznatno manje ili gotovo isto kao u renomiranijim lancima poput Asde ili Tesca, no on tvrdi da ga velika zarada uopće ne zanima te kako vjeruje u bolje nabavne cijene jednom kada otvori više trgovina.

– Srećom, imam dovoljno resursa za ovakav eksperiment. Ako ne zaradimo puno novca, ali pomognemo ljudima staviti hranu na stol, to je sasvim u redu – objasnio je svoju osnovnu namjeru optimistični Haji-Ioannou.

Bez obzira na to, u svrhu privlačenja kupaca easyFoodstore jednostavno mora ponuditi cijene niže od najnižih, što će, prema svemu sudeći, teško izvesti. Na kraju krajeva, jedan od razloga za pokretanje novog biznisa u svom carstvu ‘easy’ bio je postojeći humanitarni program Hajia-Ioannoua na Cipru u sklopu kojega dijeli tisuće sendviča dnevno. Zbog toga projekt namjerava držati na životu te ga proširiti čak i ako bude na pozitivnoj nuli ili prihvatljivom gubitku sve dok ima dovoljnog interesa kupaca. Prva trgovina radit će sedam sati svaki radni dan i ponuditi kupcima između sto i 150 artikala, dakle samo najosnovnije i mahom konzervirane i suhe stvari uz minimalnu cijenu inputa. To još nije uvjerilo analitičare koji ne vide kako će easyFoodstore postići cijene proizvoda niže od već ekstremno niskih u Lidlu i Aldiju. Njegove prvotne izjave u kolovozu prošle godine, kada su procurile informacije o njegovu najnovijem pothvatu, nisu ulijevale previše povjerenja.

– Nema poslovnog plana. Ne znam kako će trgovina izgledati. Ako me pitate da ocijenim rizike, najveći je da se nitko ne pojavi. Zgrada je u mom vlasništvu pa si mogu priuštiti eksperimentiranje od godinu dana ili dulje – rekao je tada. Iako je pogodio zlatnu žilu sredinom 90-ih kada je osnovao easyJet, britanski poduzetnik s viteškom titulom sklon je eksperimentiranju koje uvijek ne završava uspješno.

Koncept s pomoću kojeg se obogatio zapravo se ne može olako prekopirati, premda je nit vodilja, najniža cijena, ista. Kada je 1995. pokrenuo easyJet, ideja super jeftinog putovanja avionom nije imala adekvatnu konkurenciju i bila je nova, no to ovdje nije slučaj, apsolutno svi postojeći igrači natječu se s njim i imaju mnogo snažnijih pregovaračkih i financijskih potencijala. U početku je Haji-Ioannou zamislio kako će eventualne gubitke ‘pokriti’ od trgovine ostalim profitabilnim djelatnostima u toj istoj zgradi, no s obzirom na to da je u međuvremenu propala mogućnost stvarnog otvaranja trgovine na tom mjestu, ta zamisao više nema pokriće.

S druge strane, jedan drugi primjer oslikava koliko se daleko ide u ‘easy’ carstvu u svrhu ostvarivanja maksimalne uštede. Upravo ovog mjeseca, naime, njihov let iz Londona za Malagu bio je doslovno pretežak za vremenske prilike, pa je desetak putnika pristalo iskrcaći se za naknadu od 250 funti kako bi avion mogao poletjeti. Ista stvar dogodila se u lipnju ove godine na tom letu kada je četvero dobrovoljaca napustilo avion 200 kilograma pretežak za sigurno polijetanje. Doduše, u slučaju trgovine hranom teret povoljnih cijena morat će istrijeti zaposlenici koji će raditi na minimalcu, a ne kupci. Ipak, brendu koji ima i zasebnu internetsku stranicu ihateeasyjet.co.uk (mrzimeeasyjet), koju su pokrenuli nezadovoljni putnici koji za ‘deset funti očekuju i uslugu od deset funti’, pomogla je vijest da se Pippa Middleton, sestra vojvotkinje od Cambridgea Kate Middleton, ukrcala s obitelji na let iz Invernessa za London. Nije kraljevska obitelj, ali je najbiše tome i još se nisu morali iskrcaći prije polijetanja.

Njegova zlatna koka easyJet, u kojoj je i dalje najveći dioničar, objavio je vrlo dobra očekivanja u pogledu dobiti za ovu fiskalnu godinu završenu potkraj rujna. Kako su javili početkom listopada, dobit prije poreza trebala bi iznositi između 575 i 580 milijuna funti, a malo bolji rezultat od prije najavljenog (u srpnju se očekivalo šest posto više, što su analitičari smatrali razočaravajućim) duguju štrajku u Air Francu koji im je priskrboio oko dodatnih pet milijuna funti prihoda. Osim vlastito stečenog bogatstva, iza sebe ima i moćnu brodarsku obitelj kojoj duguje osnovni kapital za pokretanje easyJeta. Premda je ciparskog podrijetla, Stelios je rođen i odrastao u Ateni, ali je studirao na London School of Economics, gdje je i diplomirao 1987. U početku je radio za oca, no to nije potrajalo jer je u svojoj 25. dobi 30 milijuna funti za pokretanje vlastite brodarske kompanije. Najveća kontroverzija u inače mirnoj i relativno uspješnoj karijeri dogodila se 1991. kada je tanker u vlasništvu kompanije njegova oca potonuo, izazvavši jednu od najvećih ekoloških katastrofa na Mediteranu. On i njegov otac optuženi su u Italiji za loše održavanje brodova, ubojstvo iz nehaja, zastrašivanje i podmićivanje svjedoka, no oslobođeni su optužbi. Njegovo bogatstvo procijenjeno je prošle godine na 2,8 milijardi dolara, a dolazi ponajprije iz investicijskog fonda easyGroupa koji je vlasnik brenda easy. Stanovnik Monaka Haji-Ioannou, dakle, može si bez problema priuštiti iskušavanje zamisli i još pokoji klimavi projekt.

U rujnu prošle godine profesor na Sveučilištu Strathclyde požalio se na Twitteru na kašnjenje aviona iz Glasgowa prema Londonu, zbog čega su ga izvukli iz reda za ukrcavanje. Mark Leiser tvrdi kako ga je službenica izvukla iz reda i rekla mu da se ne može ukrcati na avion jer je na Twitteru objavio negativan komentar o kompaniji. Ukrcavanje mu je ipak dopušteno, no tek nakon što je objasnio da je profesor prava i pokazao svoju sveučilišnu iskaznicu. Iz kompanije su zanijekali takvo tumačenje incidenta, ustvrdivši kako se putnike sprječava u ukrcavanju samo zbog neprikladna ponašanja, ne zbog izražavanja kritike na društvenim mrežama.