Iako publika reagira na svaki razigrani hrvatski stereotip, predstavu redatelj Mario Kovač vodi s idejom zatamljivanja populističkih duhovitosti pisca komedije Ante Tomića.
Ove je subote splitski HNK publiku oraspoložio premijerom komedije Ante Tomića ‘Čudo u Poskokovoj Dragi’; u gledalištu su se smijeh i smijuljenje postojano održavali dajući krila ansamblu u interpretaciji tog u biti černernog teksta o avanturama braće Poskok. Redatelj Mario Kovač priču o tim, nakon materine smrti zapuštenim goršćacima pod patronatom oca udovca Joze, donosi s oprezno pozicioniranim okidačem pretpostavljenog humora – iako se publika vidno kriješi svakim razigranim, gorućim hrvatskim stereotipom, predstava je vođena s idejom zatamljivanja populističkih tendencija Tomićeva duhovitosti.
Pretpostavivši da su Splicanima vlaška posla ipak odviše blizak fenomen da bi im se hihotanje održavalo na njihovoj egzotici, Kovač u ponekim slikama potpuno skida estetiku čak hrvatskog filma devedesetih. Tako prisjećanja Krešimira Poskoka (odlični Nikša Butijer) na ratnu ljubav scena je u svakome svome elementu ujedinjena u dojmu tadašnjeg beznada i crnila koje sluti na zlo. Splitski je ansambl bogat zanimljivim osobnostima, no u tome suzdržanom čitanju komedije zasnovane na toplome ruganju oni kao da nisu našli načina da balansiraju između datosti i vizije, ponosnje djelujući depresivno ili u gugu obzirno podglumljeno.
