Home / Biznis i politika / Neke smo stvari riješili bolje od starih članica EU

Neke smo stvari riješili bolje od starih članica EU

Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) lani je dobio ulogu Nacionalnoga koordinacijskog tijela za energetsku učinkovitost. Krovna je to ustanova zadužena za sveobuhvatnu koordinaciju i provedbu politike energetske učinkovitosti. Vodi sustav praćenja, mjerenja i verifikacije uštede energije, provodi aktivnosti kojima će se ostvariti ciljevi energetske politike, koordinira aktivnosti uključenih tijela i dr. Gdje je Hrvatska kad je riječ o provedbi politike energetske učinkovitosti, objašnjava Dean Smolar, voditelj Nacionalnoga koordinacijskog tijela.

  • Nedavno su napokon prihvaćeni Prijedlog zakona o energetskoj učinkovitosti i Treći nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti od 2014. do 2016. (NAPEnU). Koji su izazovi pred nama? – Novim prijedlogom zakona posložena je priča o energetskoj usluzi i njezinu pružatelju, čime su postavljeni temelji za stvaranje tržišta ESCO-a. To je svakako prilika za građevinsku industriju i nova zapošljavanja, trenutačno je desetak takvih tvrtki u Hrvatskoj. Treći NAPEnU sveobuhvatan je provedbeni dokument politike energetske učinkovitosti, sadržava i izvješće o provedbi aktivnosti u prethodnom razdoblju, definira mjere i obveznike provedbe… Mi smo zaduženi da se ono što smo planirali ostvari ili da uočimo što se ne ostvaruje te ondje stisnemo. Novost je sustav za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda. Jedna smo od prvih zemalja EU koja ima IT sustav za planiranje, praćenje provedbe i izvještavanje o realizaciji svih ušteda. EK čak razmatra preuzeti ga jer ima teškoća s analizom svih a država članica NAPEnU-a. Donekle se uštedjelo, ali to se nije dosljedno mjerilo pa nitko nije znao što se točno događa ni koji su se rezultati postigli. Sad se to mijenja jer CEI kao Nacionalno koordinacijsko tijelo za EnU ima ulogu da to posloži.

  • Ipak, kao i u svemu, kasnimo. Već dolaze opomene iz EU. – Premda je Hrvatska nova članica EU, neke smo stvari već bolje riješili od mnogih starih. Zakon bi se trebao donijeti s nekoliko mjeseci zakašnjenja, ali to je složeno područje pa je bolje da se donese funkcionalan, primjenjiv i dobar, pa i pod cijenu toga da malo kasni. No ne smije nam se dogoditi da zbog toga plaćamo kazne kao, primjerice, Slovenci, koji zbog slične stvari plaćaju 25 tisuća eura na dan! S prvim NAPEnU-om kasnili smo godinu i pol dana, s drugim dvije i pol godine. Ovaj je donesen s tri mjeseca zakašnjenja, ali četvrtina država EU još ga ni dandanas nije donijelo.

  • Kakvi su dosadašnji rezultati energetske uštede, u kojim se sektorima najviše uštedjelo? Koliko smo blizu zacrtanom cilju? – Cilj uštede energije za 2016. jest 19,77 PJ. Gle-damo li posljednje službene podatke iz 2012., uštedjeli smo 12,55 PJ, tj. tada smo bili na 60-ak posto ostvarenja cilja. Procjenjujemo da smo sada na 70-ak posto i vjerujem da ćemo dostići zacrtani cilj za 2016. No to je samo dio priče, ne treba zaboraviti ni dodatne obveze koje nalaze nova smjernica.

  • Koga bismo mogli izdvojiti kao primjer dobre prakse? – Više od 180 različitih institucija na svim razinama zaduženo je za provedbu politike energetskih učinkovitosti. Mnogo je dobrih primjera. Ako baš moram izabrati jedan, neka to bude Rijeka. Prije tri godine pokrenut je pilot-projekt obnove jedne stambene zgrade. Svim se stanarima potrošnja energije smanjila za barem 20 posto. Neki su uštedjeli 60 posto na energetima, neki čak 70 posto. To je izazvalo domino-efekt pa se sada obnavlja već 20-ak zgrada.

  • Već se pisalo o propasti pojedinih programa. Konkretno, o energetskoj obnovi javnih zgrada, u što su se polagale velike nade. – Ja i dalje polažem velike nade u to, zapravo tek smo nedavno konkretno počeli provoditi taj program. Do sada je provedeno nekoliko pilot-projekata, pripremljeni su financijski model, pravna regulativa. Vlada je program donijela prošle godine, nije ga bilo jednostavno…

  • Najveći potencijal zasad je u zgradarstvu – Danas se mnogo bavimo zgradarstvom. Zapravo, već se godinama priča vrši samo oko toga. Točno, u tome je danas najveći potencijal. Možda će za 10 ili 20 godina biti u drugom sektoru, ali danas je upravo u zgradarstvu. Ne treba zanemariti ni industriju, promet, usluge, transformacije, prijenos, distribuciju. U prometnom i industrijskom sektoru do sada se štedjelo ‘samo po sebi’, a ne zato što smo radili na tome. Gradani kupuju nova vozila, poduzeća strojeve, tehnologija se razvija. Zgradarstvo mora potaknuti država i biti uzor. Ministarstvo graditeljstva pripremilo je četiri programa u posljednjih godinu dana: programe obnove javnih zgrada, komercijalnih zgrada te višestambenih zgrada i obiteljskih kuća.

  • Ali građevinski sektor i dalje slabo reagira iako je već na početku priča isplativija za 40-ak posto. Gdje u lancu zapinje? – Zasad se na natječaje javlja od jedan do dva ponuditelja. Pretpostavljam da postoji strah od novoga. Svi čekaju da netko drugi prvi krene, zato nam trebaju iskustvo, pilot-projekti… Druge zemlje takve programe pripremaju godinama, u početku ga ne provode kao model ESCO-a, nego tek poslije. Mi smo odmah proniknuli u srž problema. Također, preporuka je građevincima da za partnera nađu dobre projektnike jer zajedno moraju jamčiti energetsku uštedu, a u skladu s tim i financijsku. Građevinar zatim mora samo dobro obaviti svoj posao. Ipak, smatram da je ključ u promidžbi i komunikaciji, na tome trebamo više raditi! Osvrnimo se i na druge programe. Nedavno je medijski dobro popraćen program obnove višestambenih zgrada, na natječaj je pristiglo više od 130 ponuda. To je dobar rezultat. Za sljedeću godinu planira se nov krug. Nemojmo zanemariti mjere u industriji, pogotovo danas. Do sada se gotovo ništa nije radilo na tom području, no napokon smo pokrenuli aktivnosti s drugim državnim ustanovama, ministarstvima, udrugama i korporacijama. Nadam se da će ta suradnja uskoro donijeti konkretne rezultate gospodarstvu.

  • Što je sljedeći korak? – Svakako snažnija promidžba. Iskoristit ću već ovu priliku: FZOEU upravo ima raspisana dva natječaja za industriju: jedan za energetske pregledne, drugi za konkretne mjere u industriji. Prema smjernici, velike tvrtke moraju obavljati energetske pregledne. To im neće biti dodatni trošak jer će im država osigurati novac. Uskoro ćemo pripremiti i regulativu jer to treba uključivati i industrijske procese i sve energetske celine. Jednaku mogućnost i subvenciju ponudit ćemo malim i srednjim poduzećima, ali ne kao obvezu, nego priliku za napredak.