Ulaganje u Tescove dionice bila je golema pogreška, izjavio je nedavno legendarni burzovni igrač Warren Buffett. Buffeta je promašaj s Tescom stajao oko milijardu i pol američkih dolara, što je golem novac, ali bogatstvo ‘Proroka iz Omahe’ nije ozbiljno ugroženo. No što kada se pogrešna investicija dogodi prosječnom stanovniku Hrvatske, koji je možda mjesecima odvajao od plaće da bi stvorio ‘crni fond’ ili štednju koju želi oploditi?
Jedan korak u krivom smjeru može napraviti nepopravljivu štetu osobnom portfelju i kućnom budžetu, što su vrlo dobro naučili ulagači na Zagrebačkoj burzi u vrijeme euforije koja je vladala prije osam godina. U to vrijeme dionice su se kupovale stihijski, na prijateljsku preporuku i skupim bankovnim kreditima te je vladalo opće uvjerenje da će novi ulagači neprestano dolaziti i podizati njihovu cijenu. No pad je bio grub, a ‘ošišani’ su nevjernici promatrali kako gube i do 90 posto uloga. Portfelji koji su se brinuli sami o sebi postali su prošlost i za nadati se da će tako i ostati.
Bezglavo srljanje u promašena ulaganja skupo su stajali i petstotinjak oštećenih u aferi ‘Forex’. Nakon sedam godina recesije u Hrvatskoj, pojedinci koji su bili dovoljno sretni i spremni da prikupe nešto kapitala ne znaju gdje, kako i koliko uložiti. Jedna od temeljnih pogrešaka koje bi mogli napraviti jest uložiti prema vlastitom nahođenju, bez prethodnog savjetovanja s osobnim bankarom ili investicijskim savjetnikom.
Tržište ima svoj tok, a i informiranim i o ulaganjima educiranim klijentima u današnje je vrijeme bitno imati upravitelje koji aktivno i svakodnevno prate stanje na tržištu, umjesto da portfelj bude prepušten samom tržištu, što je možda nekad, u vrijeme neprekinutog i konzistentnog rasta bio slučaj – objašnjavaju u Hypo banci.
Danas su potrebni veći angažman i znanje, a i preferencije su se ponešto promijenile, pri čemu su klijenti danas skloni zauzimati sigurnije pozicije, a bitan im je individualan pristup i mogućnost osobnoga kontakta sa svojim upraviteljem. I sami prate tržište, ali žele imati mogućnost konzultirati se što pojedina promjena na tržištu može značiti.
Konzultanti za ulaganje, savjetnici ili kako god ih se već naziva ne mogu se ‘strpati u jednu kućicu’, baš kao ni njihovi klijenti. No kada je riječ o klijentima, ponajprije su to osobe koje žele zaraditi više nego što smatraju da mogu klasičnom štednjom, a razina informiranosti varira od onih koji imaju kakvo-takvo znanje o ulaganjima i tržištima kapitala do onih koji poznaju tržište, ali svjesni su da biti ‘sam svoj’ majstor nije nužno najbolje rješenje te tu ulogu i odgovornost daju u ruke upraviteljima portfelja.
Ne postoji univerzalan odgovor na pitanje što je najbolja opcija za svakoga klijenta, s time da postoji inicijalno povećani interes za ulaganje u dionice, obveznice, fondove. Svaka od tih opcija u suštini dobra je i svaka ima svoje prednosti, ali konačni odabir ovisi o individualnim afinitetima i očekivanjima svake osobe te je uloga investicijskih savjetnika dvojaka.
S jedne strane upoznati se s klijentovim potrebama i željama, a istodobno i njega sa svim aspektima ulaganja kako bi bio potpuno informiran i u konačnici mogao donijeti educiranu odluku, jer svaki investitor za sebe treba utvrditi svoje investicijske ciljeve i ograničenja (ciljane stope povrata, prihvatljiv stupanj rizika, vremenski horizont ulaganja…) i na temelju toga odabrati. Zato svojim klijentima, pa i onima s dobrim poznavanjem tržišta predlažemo da se savjetuju sa stručnim djelatnicima kako bi dobili cjelovitu sliku – preporučuju u Hypo banci.
