U praksi se često javlja problem u vezi sa služnošću, uglavnom zbog toga što je navodno svima sve jasno o tome. Služnosti su stvarna prava koja se mogu uknjižiti u zemljišnoj knjizi kao i pravo vlasništva, a golema je razlika u vrijednosti nekretnine koja je opterećena služnošću i one koja nije. Onaj tko ima služnost ovlašten je na određeni način koristiti se tuđim stvarima, primjerice prolaziti preko tuđe parcele, pješice ili nekim prijevoznim sredstvom, ili je vlasnik u obvezi nešto ne činiti, primjerice ne podizati kuću preko određene visine. Zakon sadržava vrlo precizne odredbe o tome kako služnost prestaje i baš u vezi s tim ima mnogo parnica. Stoga je korisno znati na što trebaju svratiti pozornost oni koji služnost imaju da je ne bi izgubili.
Pravila o služnosti nalaze se u čl. 241. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Osnovno je pravilo da ako netko, neovisno o razlogu, ne iskoristi pravo služnosti tijekom 20 godina (primjerice ne prolazi preko određene tuđe parcele iako mu to služnost dopušta), pravo mu prestaje zastarom. Međutim, ako se vlasnik opterećene stvari (primjerice zemljišta preko kojega netko ima pravo prolaziti) protivi, a onaj tko ima pravo služnosti baš zbog tog protivljenja ne izvršava služnost tri godine, pravo služnosti također prestaje. Naravno, teret dokaza snosi onaj koji tvrdi da se sadržaj nije izvršio i da je to bilo baš zbog protivljenja vlasnika. Ipak, unatoč tome što se pravo služnosti nije iskoristilo, nema prestanka služnosti sve dok na opterećenoj stvari postoji naprava namijenjena upravo izvršavanju toga prava – primjerice crpka za vodu ako je služnost crpljenja vode, most ako je namijenjen prelasku potoka…
