Predugo čekanje ključne informacije, neodlučnost, nesposobnost shvaćanja da ono što je uspijevalo prije neće nužno danas, pogrešna procjena kada potražiti savjet – samo su neke zamke koje završavaju lošim odlukama.
Prije nekoliko godina osmisli smo sjajnu novu metodologiju za razvoj vodstva za koju smo bili uvjereni da će svima biti korisna i potrebna. Proveli smo istraživanje koje je pokazalo da ljudima, kada krenu u program samorazvoja, treba naknadna potpora i u tom slučaju njihov se uspjeh jako povećava. Stoga smo, pišu Jack Zenger, CEO Zengera i Folkmana, konzultantske tvrtke specijalizirane za razvoj liderstva, i Joseph Folkman, predsjednik u istoj tvrtki, obojica koautori nekoliko članaka za Harvard Business Review, ‘razvili aplikaciju koja je nudila tu vrstu ohrabrenja. Trebalo je samo ukucati svoje razvojne ciljeve, a softver je svaki dan, tjedan ili mjesec slao motivacijski upit ‘Kako ste’ i ‘Dokle ste došli?’ da im pomogne ustrajati u tome.
No iako su u taj njihov proizvod uloženi energija, vrijeme i novac, ispostavilo se da ljude te e-poruke više živciraju negoli motiviraju, stoga nije dosegnuo potencijal koji su zamislili.
To iskustvo nagnalo ih je na razmišljanje o donesenoj odluci koja je završila lošim rezultatom i o tome što tjera kvalitetne profesionalce da vuku loše poteze.
Jasno je da se loše odluke često donose pod vremenskim pritiskom ili kad se nema pristupa ključnim informacijama, ali Zenger i Folkman željeli su otići korak dalje i dobiti objektivni pregled. Analizirali su odgovore više od pedeset tisuća poslovnih lidera, točnije usporedili ponašanja onih koji se doživljavaju kao donositelji loših odluka s onima koje bi je glas da kvalitetno odlučuju. U toj sofisticiranoj analizi izdvojilo se devet najčešćih činitelja krivih za loše poteze, predstavljenih od najvažnijega do najmanje važnog.
Lijenost se pokazuje u neuspjehu provjere činjeničnog stanja, preuzimanju inicijative i provjeri pretpostavki ili ujedinjenju početnih elemenata. Uglavnom, takve ljude smatra se površnima u radu i nespremnima da se izlože vanjskim ili novim okolnostima. Oslanjaju se na prošla iskustva i očekivani rezultat za njih je jednostavno ekstrapolacija prošlosti.
Ne predviđaju se neočekivani događaji. Stalno razmatranje mogućnosti loših događaja u našem životu obeshrabruje, pa većina radije pretpostavi da se takvo što neće dogoditi. Nažalost, loše stvari događaju se često: ljudi umiru, rastaju se, doživljavaju nezgode, tržišta se raspadaju, cijene kuća padaju. Oni koji odvoje bar malo vremena da razmisle o tome što bi moglo poći po zlu s vremenom postaju odlični u predviđanju mogućih problema i pozitivnih scenarija. No mnogi ljudi jednostavno su toliko uzbuđeni zbog odluke koju su donijeli da nikad ne odvoje vrijeme za tu jednostavnu mentalnu vježbu provjere mogućih problema.
Kad ste suočeni sa složenim odlukama koje se temelje na stalno promjenjivim podacima, lako je nastaviti proučavati podatke, tražiti još jedno izvješće ili obaviti još jednu analizu prije odlučivanja. No kad izvješća i analize traju mnogo dulje nego što se očekivalo, a loši donositelji odluka odgađaju odluku, propušta se prilika. Potrebna je hrabrost da se pogledaju podaci, odgovorno razmisliti o posljedicama i zatim krene naprijed. Neodlučnost je često lošija od pogrešnog odlučivanja. Oni paralizirani od straha zbog odlučivanja najčešće vjeruju da već jedna pogreška može uništiti njihovu karijeru, stoga potpuno izbjegavaju rizike.
