Rast industrijske proizvodnje samo je naznaka oporavka jer strukturni problemi nisu riješeni. Zbog toga su toliko spominjane reforme nužne.
Nesporno je da se poduzeću nije podređivala ni fiskalna ni monetarna politika ni mnoge druge politike, što ne iznenađuje u nedostatku koncepta dugoročnog razvoja. Sve to rezultiralo je nezavidnim stanjem industrije, ali i vrlo uskom bazom izvoznih proizvoda. Globalna kriza te je probleme dodatno produšila. Tako se, nakon devetogodišnjeg trenda rasta, u 2009. godini ostvaruje prvi godišnji pad industrijske proizvodnje, što nas je do 2013. vratilo na razinu 2002. godine. Taj petogodišnji pad rezultat je primarno kontinuiranog smanjivanja domaće, a zatim i inozemne potražnje. Zato možemo konstatirati da je recentna globalna kriza zapravo kriza potražnje.
Ukupna potražnja od 2009. znatno smanjuje, pri čemu je potrošnja kućanstava, koja je najviše vezana uz promet u trgovini na malo, ali i uz hotele i restorane te ostale usluge, de facto u kontinuiranom padu. Najveći utjecaj na ta zbivanja imalo je smanjenje kupovne moći stanovništva. Prije svega to je rezultat negativnih kretanja na tržištu rada, odnosno smanjivanja broja zaposlenih te realnog smanjivanja neto plaća. Osim toga negativan trend bilježe i investicije u fiksni kapital, koje su do tada bile važna komponenta potražnje. Analiza prema djelatnostima pak pokazuje da je najučinkovitiji primjer smanjene domaće potražnje građiteljstvo, čiji je fizički obujam u 2013. godini manji za gotovo 40 posto u odnosu na 2008., a broj zaposlenih u građiteljstvu manji je za oko 45 tisuća u odnosu na 2009., što je, uz prerađivačku industriju, najveći apsolutni pad.
U prvih šest mjeseci industrijska je proizvodnja bila 0,7 posto veća u odnosu na isto razdoblje 2013. Slične tendencije zadnji su put zabilježene još u drugoj polovici 2007. Na taj rast primarno je utjecala povećana inozemna potražnja s obzirom na to da je domaća još na niskim razinama. Potvrđuju to i podaci iz prvog polugodišta o rastu robnog izvoza od 13,3 posto. Na to je velikim dijelom utjecala povoljnija gospodarska situacija u EU, našem najvažnijem vanjskom partneru. Porast je isključivo rezultat rasta prerađivačke industrije jer energetika bilježi pad proizvodnje. Unutar prerađivačke industrije rast je zabilježen u 16 od 24 grane, što je znatno bolje od pet kriznih godina kada se rast proizvodnje bilježio prosječno u osam grana. No unatoč povoljnijim kretanjima današnja industrijska proizvodnja još je oko 18 posto niža u odnosu na 2008.
