Hrvatske ceste bacaju milijune za cementni aditiv bez atesta

Nova dotrajalih cesta postala je novo poprište okr- šaja građevinske struke, a kamen spoticanja aditiv je koji se dodaje cementu pri procesu sanacije kolnika hladnom reciklažom. Sporni dodatak poslužuje radove od 15 do 40 kuna po kvadratnom metru, ali njegova djelotvornost nije dokazana. To je izazvalo nezadovoljstvo laboratorija koji se bave testiranjima asfaltnih tehnologija jer smatraju da se tako rasipa novac poreznih obveznika, a s druge strane distributer i investitor ne vide ništa problematično u cijelom priči te poručuju da je riječ o interesnom podmetanju ukorijenjenih lobija.

Naše se ceste već duže obnavljaju procesom hladne reciklaže, tijekom kojeg strojevi uklanjaju dotrajali kolnik, na licu mjesta ga melju, miješaju s aditivima i odmah polažu novi sloj. Reciklaže se mogu raditi s elastičnim vezivima poput upjenjenog bituma ili hidrauličnim poput cementa, ovisno od slučaja do slučaja. Kod reciklaže s cementom dodaju se aditivi koji mu poboljšavaju svojstva i daju veću otpornost. Jedan od njih je sporni prah NovoCrete, koji se pojavljuje i pod nazivima GeoCrete i InfraCrete. Proizvodi ga njemački IBS, a u Hrvatskoj ga distribuira Paulić-Labor. Prema deklaraciji trebao bi poboljšati svojstva cementa, ali nema atesta koji bi to potvrdio. Za mišljenje o kvaliteti tog aditiva upitali smo dva laboratorija specijalizirana za ispitivanja u području asfaltne tehnologije, Ramtech i CSS, koji su nam potvrdili da je u cijeloj priči sporno to što ne postoji studija koja bi konkretno dokazala njegovo djelovanje.

U Ramtechu su nam na početku razgovora objasnili da ne mogu tvrditi da takvi aditivi rade ili ne rade naprosto zato što nisu provedene adekvatne studije. Ipak, skeptični su i ukazuju na kontroverze koje se vežu uz NeoCrete i slične dodatke. Sreli smo se s čovjekom koji je patentirao tu vrstu aditiva, Andre- asom Korytowskim, i nije nam znao ili htio objasniti kako taj proizvod funkcionira. Proizvođač tvrde da istodobno povećava kru- tost i elasticnost, što je kontradiktorno. Problem je i kako relativno malu količinu tog aditiva homogeno disperzirati u cijelu mješavinu. Da ne spominjem da nam nijedan od proizvođača nije dao način kako se mjeri doprinos tih dodataka u našim mješavinama, unatoč našim opetovanim zahtjevima – istaknuo je Iztok Ramljak, direktor Ramtecha, napominjući da su upravo oni, prema narudžbi Hrvatskih cesta, izradili teh-ničke uvjete za hladno recikliranje kolnika. I definirali kriterije kvalitete i njihovo mjerenje. Kad je u pitanju dodatak poput NovoCretea, njegovu kvalitetu mora dokazati onaj tko ga želi implementirati, dobavljač ili izvođač radova. Tu dolazimo do apsurdne situacije da HC na određeni način zaobilazi uvjete koji su doneseni na njegov zahtjev, jer nema konkretnih dokaza o djelovanju aditiva.

U oba laboratorija naglašavaju i da je pitanje koliko je za veliku većinu naših cesta potrebno tretiranje takvim aditivima, budući da oni najbolje rezultate pokazuju na zemljanim podlogama u područjima s velikom vlagom, a kod nas takvih prometnica gotovo da i nema. Cementnom reciklažom uz dodatak aditiva u Hrvatskoj napravljeno je više od 500.000 metara kvadratnih površina, a još je toliko u pripremi. Riječ je o spornih 15 do 40 milijuna kuna koji se vrte u cijeloj priči. Samo želimo znati što taj dodatak poboljšava i kako to izmjeriti. Čudno je da se investitor odlučuje na taj proizvod bez odgovora na ta dva pitanja. Mene kao poreznog obveznika ove zemlje zanima zašto je ne želimo da se tehnički netransparentno troši novac. Smatram da se dodatni trošak za aditiv treba adekvatno obrazložiti ili neka se prestane upotrebljavati – poručio je Marko Zekušić iz Ramtecha, uz napomenu da aditivi znatno povećavaju cijenu.

Iz Ramtecha zaključuju da je jedini način da se dozna stvarno djelovanje aditiva provođenje paralelnih studija stabilizacije s NovoCreteom i s nekim drugim, tradicionalnim sredstvom, primjerice samo cementom ili vapnom. Takvo rješenje zagovaraju svi naši sugovornici pa i distributer spornog proizvoda Miroslav Paulić. On tvrdi da se novim tehnologijama protive lobiji koji imaju uhodane poslove na našem tržištu – Idemo na nekom lošem tlu napraviti pokazne površine jednom, drugom i trećom tehnologijom pa će rezultati reći svoje, ali tu su privatni interesi i nitko to ne želi. Posljedice su ceste ovakve kakve jesu po kojima se vozimo i plaćamo ih svojim novcem – objasnio je Paulić te dodao da je za učinkovitost NovoCretea važno mjeriti ne samo tlačne čvrstoće, već i modul elastičnosti, otpornost na smrzavanje i vodonepropusnost.

To su karakteristike koje ne možete dobiti drugim tehnologijama. Kada se mjeri samo tlačna čvrstoća, postavlja se pitanje – što će mi NovoCrete koji će poskupiti cijelu priču kad potrebnu čvrstoću dobijem i cementom? Ali to je pogrešno – izjavio je Paulić. S njim se slaže i Tihomir Čulibrk, glavni inženjer za pripremu i analizu projekata u Hrvatskim cestama. To ne čudi, jer je on naručitelj radova s aditivom. Tvrdi da dosta mjerenja pokazuje da dodaci cementu ipak imaju nekog utjecaja. Cementna reciklaža s aditivima za poboljšanje mješavinu povećava radne tlačne čvrstoće, što je vrlo važno za brzo puštanje traka u promet nakon završetka radova. To je posebno važno na lokacijama bez alternativnih pravaca. Istraživanja su u više navrata pokazala da su tlačne i tlačne čvrstoće površine veće nego da se radilo samo s cementnim vezivom. Kolnici su otporniji i na smrzavanje i odmrzavanje, a također je bitna stavka za trajanje kolničke konstrukcije i vodonepropusnost. Tu su dodaci poput NovoCretea u laboratoriju pokazali rezultate bolje i od gline – pojasnio je Čulibrk, uz napomenu da ne treba zanemariti ni ekološki aspekt aditiva. Naime, stare asfaltne površine u kojima su se upotrebljavala kancerogena katranska veziva sad se mogu reciklirati bez opasnosti za zdravlje ljudi, budući da korišteni dodaci ‘zarobljavaju’ štetne čestice. Zato drži da je to idealno područje za izvlačenje novca iz fondova EU putem projekata obnove i gradnje ne samo cesta, već i aerodroma, željeznica pa čak i protupoplavnih nasipa.

Kao i Paulić, smatra da naše tržište ne voli inovacije jer one remete ustaljene poslovne odnose interesnih grupa – U Hrvatskoj se sve što je novo dočeka na nož jer nekim grupama predstavlja konkurenciju. Veliki otpor rade ljudi iz asfaltnog lobija zato što se kod primjene reciklaže s cementom dobivaju velike čvrstoće, naročito s dodacima o kojima pričamo. To automatski smanjuje potrebu za debelim asfaltima, što znači manji profit za asfaltni lobi – naglasio je Čulibrk i dodao: Jedna tona bitumen stoji 540 eura, a tona cementa 540 kuna. Otkad je Mol preuzeo Inu, u Hrvatskoj je prekinuta proizvodnja cestograđevnog bitumena i svi asfalti s njih rade se isključivo od nuždenih materijala, koji su 7,5 puta skuplji od cementa koji proizvode tri tvornice u Hrvatskoj – izjavio je Čulibrk i naglasio da je reciklaža s cementom i aditivima još uvijek jeftinija od reciklaže s upjenjenim bitumenom. Istaknuo je da sve vrste reciklaže imaju svoje prednosti, ovisno o pojedinom projektu i poručio da primjena reciklažnih tehnologija ima svoje mogućnosti i nužnosti.

U Hrvatskoj smo u zadnjih sedam, osam godina stekli dovoljno iskustva na tom polju da bismo svoja znanja iz tog područja mogli ponuditi i drugim zemljama – zaključio je Čulibrk. Izgleda da je jedino rješenje toga asfaltnoga gordijskog čvora upravo provođenje paralelnih studija koje smo već spomenuli, uz dopuštenje ekstenzivnih testiranja kvalitete od strane nezavisnih laboratorija. Ostaje pitanje zašto to nije učinjeno prije trošenja milijuna kuna na sporni aditiv, tko će financirati potrebna istraživanja i kome je sve u interesu da se relativno lako provjerljive stvari ostavljaju u domeni špekulacije i lobističkog natezanja.