PIŠE RATKO PETER [email protected]

Team building do prije desetak godina u Hrvata, za razliku od bijelog svijeta, bio je potpuna nepoznanica. Točna se definicija tog, u međuvremenu posve udomaćenog angličkog izraza odnosi na proces uspostavljanja i razvoja većeg osjećaja za suradnju među kolegama s posla, ali i međusobnog povjerenja zaposlenika, tim više što se u današnjim gospodarskim trendovima radni kolektiv nerijetko smatra čak i važnijim od privatnog života. Da bi se pojedinac prilagodio novim prioritetima, kolegama, ali ponajprije poslodavcu, osmišljen je jedinstveni model koji potiče kolektiv na veću međusobnu suradnju i zajedništvo. Koncepcija tog programa podrazumijeva snalaženje u novom okruženju, daleko od radnog mjesta i ustaljenih dnevnih obveza.

No, kao i sve drugo, i team building ima svoje lice i naličje, svoje pristaše i kritičare. Prvi će ga hvaliti tvrdeći da je prekopiran iz najrazvijenijih zemalja Zapada, sa zavidnom poslovnom kulturom, potonji će pak ustvrditi da ako tim loše funkcionira, nikakvi mu programi, pa i najdomišljatiji, pomoći neće, jer će samo pogoršati i onako loše međuljudske odnose te pojačati neučinkovitost. Cinici bi dodali, pa otkada je izmišljen novac, postoji više nego konkretna način da me poslodavac nagradi, umjesto trošenja vikenda po seoskim idilama s kolegama koje vidimo cijeli tjedan.

Kako bilo, pravila programa team buildinga kod nas se, slično kao i vani, odlikuju atraktivnim destinacijama, raznolikim prirodnim okružjem i nesvakidašnjim situacijama gdje polaznici raspoređeni u timove samostalno strateški planiraju i odrađuju zadatke. Hrvatska definitivno ima veliki potencijal u tom segmentu turizma, generalno je popularna destinacija, a strani su klijenti već prilično ‘iscrplili’ razvijene europske turističke destinacije poput Pariza i Londona, kaže Nikola Frklić, voditeljica korporativnih komunikacija agencije Atlas. Naša agencija u tom segmentu bilježi najviše gostiju s bližih emitivnih tržišta, poput Austrije i Njemačke, kao i domaćih korporativnih klijenata, koji su nerijetko i dio velikih međunarodnih korporacija. Nažalost, složene gospodarske prilike donijele su nove izazove, ponajprije rezanje troškova – objasnila je Frklić.

Potraga za blagom, kuharski izazovi, sportska nadmetanja, safari terencima, pješačenje, streljaštvo, jahanje, vožnja konjskim zapregama, paintball, adrenalinjski park, zip line, orijentacijsko trčanje, safari kanuima, planinarenje, alpinizam, branje gljiva, škola skijanja, rafting, speologija, paragliding… uobičajena su ponuda za tvrtke koje odluče svoje zaposlenike povesti u malo drukčije okružje od onoga svakodnevnog radnog. Kako vani, tako i kod nas. Dakako, ima i razlika, lokalnih specifičnosti, pa je tako svojedobno jedna agencija domaće direktore, menadžere i brojnu upravljačku domaću korporativnu silu vodila u kanjone Zrmanje, gdje su muzli koze, pravili sir, uživali u pastirskome doručku te peki koja je čekala na kraju. Povod takvog team buildinga bila je svojevremena izjava bivše premijerka Jadranke Kosor, koja je ‘zacviliš’ da, eto, posla ima, traže se pastiri, ali nitko neće čuvati ovce.

Tržište team buildinga u Hrvatskoj funkcionira premda je u međuvremenu propalo ponešto agencija koje se time bave, a ostalo je i malo velikih tvrtki, poput Siemensa ili T-Coma, čiji prihodi omogućavaju investiranje u svoje zaposlenike – istaknuo je Marin Rinić, vlasnik agencije Rina, specijalizirane za team building. Tri dana i dvije noći, vrijeme od petka do nedjelje, najčešći je i najkvalitetniji obrazac team buildinga. Svaki team building određuje lokacija, tako da se u tome najviše razlikuje domaći od stranog programa. Kada strane korporacije dolaze u Hrvatsku, uvijek biraju Jadran, preciznije Istru, dio Dalmacije između Zadra i Šibenika te Dubrovnika, koji je uvijek atraktivan, ali kao aviodestinacija. Iznimno je atraktivan nautički turizam, mali gradovi poput Rovinja ili sela tipa Huma ili Roča. Pritom je jako važna lokalna podrška, ali nje je jako malo. – Na Hvaru imate hotel, ali nemate restoran za stotinjak poslovnih gostiju. Veliki je problem i nedostatak velikoga kongresnog centra, pa smo limitirani na dolazak grupa od 200 do 300 ljudi. Postoje i zahtjevi koje ne možemo ispuniti, poput vožnje helikopterom s otoka na otok. Atraktivni smo za dolazak stranaca, ali kvaliteta usluge još uvijek je upitna. Istra je u tome jako napredovala, za razliku od Dalmacije, gdje se još mora jako mnogo učiti – rekao je Rinić.

Team building i korporativni eventi uistinu su kreativan dio agencijskog biznisa koji kombinira radni dio i izbor aktivnosti, gdje su mogućnosti kreiranja jedinstvenih tema gotovo bez granica, dodaje Nikola Frklić. – Rado prepričavam događaj prije 30 godina, kada je cijeli Atlasov prodajni tim u Dubrovniku mjesio ješku kako bi njemački klijenti mogli na najbolji način iskusiti kako je to loviti jadransku ribu. Naši klijenti biraju između gastroprica, adrenalinjskih, ležernih događaja, pa sve do svečanih večera uz nastupe raznih umjetnika. Nakon radnog dijela, primjerice, može uslijediti jedrenje ili ručak na kojem se pred gostima reže tuna na Braču. Svaki razgled grada posebna je priča, uz kostimirane animatore, koktele, mala iznenađenja. Ručak u povijesnom prostoru, primjerice, može začiniti performans izrade čokolade. Kada je riječ o grupama koje paralelno žele isprobati više aktivnosti, pronalazimo im najbolje rješenje kako bi na jednoj lokaciji uživali, primjerice, u spuštanju niz konope, paint ballu i streljaštvu – kazala je Frklić. Usprkos globalizaciji, gosti traže autentični doživljaj na destinaciji, kojem volimo dodati dašak edukacije. Tako safari terencima dobiva novu dimenziju kada tijekom pauze na platou kuharica kuha crni rižoto dok gosti guštaju u rezanju i degustiranju pršuta. Natjecanja u namotavanju kupka vune, cijepanju drva, seoska olimpijada, izrađivanje čizama kao nekad, diranje živog boškarina za rogove, potpuni mrak u pećini, skidanje janjeta s ražnja, neposredan susret sa svjetski poznatim vinarom samo su dio doživljaja u kojima uživaju gosti.