Primorsko-goranski župan Zlatko Komadina jedini je preostali visokopozicionirani SDP-ovac koji se još usudi otvoreno oponirati predsjedniku stranke i premijeru Zoranu Milanoviću. Tražili smo od njega intervju za Lider prije svega zbog njegove teze da se SDP mora udaljiti od vođenja liberalne politike i vratiti se socijaldemokraciji. Kao novinara kojima je većina čitatelja iz poslovne zajednice, zanimala nas je razrada te ideje i moguće posljedice na poslovni život u Hrvatskoj kad bi se Komadinin zaokret dogodio. A onda se vrijeme razgovora poklopilo i s novom poreznom politikom SDP-ove vlade.
-
Kako komentirate Vladin potez prema kojem će se smanjenjem poreza povećati plaće, a time istovremeno smanjiti prihodi lokalne samouprave? Pozdravljam sve poteze kojima će se povećati plaće građanima. No nisam siguran da će to baš tako i biti. Vjerojatno u javnom sektoru hoće. Ali, ne možete privatnom poslodavcu narediti da isplati veću neto plaću. Može se dogoditi da će isplatiti niži bruto ili, što smatram još gorim, da izvuče veću dobit. I najave direktora HUP-a Davora Majetića da će smanjenje tih poreza značiti veću konkurentnost idu u smjeru da će pasti bruto cijena rada. Druga je strana priče da povećanje neto plaća ide nauštrb poreza na dohodak, koji je temeljni prihod jedinica lokalne samouprave. U nekim slučajevima u gradovima i općinama koji nemaju velike komunalne prihode prihodi od poreza na dohodak iznose i do 80 posto proračuna.
-
Izdvajanja lokalne samouprave za zdravstvo, školstvo, popravak cesta… mogla bi se smanjiti? Da. Kod nas porezni prihodi lokalne samouprave služe uglavnom za javni standard. Pitanje je koliko će se to moći održati, s obzirom na to da su mnogi prenapregnuti. Lokalna samouprava ima zakonska ograničenja mase plaća za svoje zaposlenike, koja ne može biti viša od 20 posto tih poreznih prihoda. Ne možete to rješavati tako da ćete otpustiti, recimo, 10 posto zaposlenika.
-
Zašto se ne bi otpuštalo u lokalnim jedinicama? Privatni poslodavci često su na to primorani. Ne možete to gledati tako paušalno. Ispada da je lokalna samouprava pretrpana ljudima jer takva percepcija vlada u javnosti. Nije tako.
-
Lokalna samouprava je glomazna, pa ima prostora za uštede. U javnosti je povika da su gradovi, općine i županije veliki potrošači javnog novca. No volio bih vidjeti, da tih jedinica nema, kako bi izgledao svakodnevni život građana koji se tiče zdravstva, školstva, vrtića, izdavanja dozvola, prostornog planiranja. Ministrica Mrak-Taritaš traži da se za tri godine riješi legalizacija objekata, za što su zadužena lokalna tijela. Na tom poslu kod nas radi 70-ak ljudi i ako smanjimo njihov broj, posao će se usporiti. Vjerojatno ima lokalnih jedinica u kojima bi trebalo smanjiti broj ljudi. No to je veći problem u državnim službama. Državnu administraciju decentralizacijom treba smanjiti.
-
Kad je iz stranke izbačen Slavko Linić, izišli ste s tezom da je SDP prestao biti socijaldemokratski jer su vodstvo preuzeli liberalni tehnokrati. Linić je tada bio paradigma te priče. Nisam za lakoću eliminiranja i difamiranja ljudi ni za prethodno sondiranje kroz javnost Vladinih poteza, koji se tek nakon toga iznose u stranci, a to se često događa. Promjenu političkog smjera ipak bi prije trebalo raspraviti u stranci.
-
Pod tom promjenom smjera podrazumijevate li ‘idejno skretanje’ prema liberalizmu? Smatram da je stranka sredstvo za ostvarivanje politike i programa stranke, a ne za održavanje na vlasti. Tu je ta linija razdvajanja između socijaldemokracije i neoliberalizma u stranci. Mi smo jedno govorili i napisali u Planu 21, a nešto se sasvim drugo počesto radi.
-
Čime ste najviše nezadovoljni što nije ostvareno iz Plana 21? Iz privatizacije bih izuzeo energetiku, javna i opća dobra, primjerice šume, vode i pomorsko dobro. Inu bi trebalo vratiti u većinsko državno vlasništvo.
-
Možda je dojam u javnosti da se počeo mijenjati, ali ne vjerujem da se bilo koji čovjek može promijeniti nakon 30. godine. Poglavlje decentralizacije i regionaliza nije ni dotaknuto. Ništa se nije učinilo ni na uvođenju viših poreznih stopa na luksuz i bogatstvo.
-
Podupirete uvođenje poreza na imovinu. Smatram da treba uvesti porez na višak imovine. Svi plaćamo komunalnu naknadu i ta bi razina ostala ista. No na drugu, petu ili ne znam koju već nekretninu trebalo bi uvesti porez. Međutim, to nije presudno, nego su to porezi na ekstraprofit. Tu prije svega mislim na telekomunikacijski i bankarski sektor.
-
Banke i telekome najviše biste oporezovali? Te naše banke zapravo su strane. Mi smo njihovo tržište, oni žive od štednje građana i ovo nešto malo gospodarstva što je ostalo. I na tome ostvaruju po milijardu, dvije kuna dobiti godišnje. Nije dobar sustav koji dopušta da se taj novac iz države iznese u Njemačku ili Italiju, u sjedišta tih banaka. Smatram da stopa poreza tu mora biti maksimalna jer je profit nastao iz rada, ali ne bankarskog, nego od građana.
-
Što je, prema vašemu mišljenju, crta razdvajanja između socijaldemokracije i liberalizma? Imam veliko iskustvo rada u realnom sektoru u kojem sam više bio nego u politici. Politika SDP-a slijedi tu neoliberalnu politiku koja dominira u EU. Moramo vući određene poteze u tom pravcu jer smo članica i mala zemlja, ali to ne može biti jedina politika. Ne mislim ni da Europa treba ostati ovakva kakva je sad. U Europskom parlamentu treba više nametnuti teme socijalne države, a manje kako steći ekstraprofit. Ima socijaldemokrata i u drugim državama, u Njemačkoj Francuskoj, ali gube dah jer se svuda vodi neoliberalna politika. Ljudi su razočarani jer ne vide razliku između socijaldemokrata i konzervativaca. HDZ je kupovao socijalni mir raznim zaduživanjima, a kad SDP dođe na vlast, zatekne praznu kuću i moramo vući nepopularne mjere koje nisu svojstvene socijaldemokratima. Možda jesu HNS-u ili IDS-u, ali ne mogu biti SDP-u. SDP tu mora biti brana i balans.
-
Odakle namaknuti novac za socijalnu politiku, za bolje zdravstvo, školstvo i druge javne usluge? Poreznom presijom sigurno ne. Porezi služe punjenju proračuna, a da bi on bio održiv i imao veću rashodovnu stranu, potrebni su veći prihodi. Ključ je u rastu zapošljenosti i pokretanju investicija. Ne pokrenemo li investicije i zaposlimo ljude, neće biti ni poreza ni potrošnje. Znači, moramo povećati prihodnu stranu proračuna jer bez toga nema ni više izdvajanja za javne potrebe ni servisiranja državnog duga. Ne možete uzimati iz prazne vreće.
-
Osim u investicijama, rješenje bi se moglo naći i u većem izvozu. Da nešto i razmjenjujemo sa svijetom, a ne da samo uvozimo. To je više vrijedilo u bivšoj državi koja je bila mnogo veća, s većim tržištem. Koristila se resursima za vlastitu proizvodnju i potrošnju. Ako potpuno prihvatimo liberalizam, onda će se jednom u cijelom svijetu na poje-
-
Neki tvrde da monetarna politika nije pogodovala izvozu. Pa pogledajte, čemu je ovdje služila monetarna politika. Gotovo ničemu, osim čuvanju tečaja kune i olakšavanju uvoza. Iz proizvodno-izvozne ekonomije pretvorili smo se u uvozno-trgovačku. S ovakvim tečajem kune podupiremo tuđu ekonomiju, a ne svoju. Odmah bih ukinuo deviznu klauzulu i zatim devalvirao kunu. Ne mogu s jedne strane biti ekstraprofiteri, a s druge robovi.
-
Pitanje je što je ekstraprofit i kako ga odrediti. Jednostavno. Profit koji je znatno viši od kamatne stope za mene je ekstraprofit. Znači, potrebno je progresivno oporezivanje.