FELU/MBA

Zagrebački je poduzetnik manjak posla u iznajmljivanju opreme za snimanje filmova nadoknadio otvaranjem trgovine za prodaju perika, u kojoj su 80 posto kupaca oboljele žene koje izgube kosu zbog zračenja. No uvjeti za sklapanje ugovora s HZZO-om takvi su da ih je nemoguće ispuniti.

Krizna vremena nekad spoje najzgled nespojivo u poslovnom smislu. Pokazao je to, uspješno, zagrebački poduzetnik Mirza Novalija, koji se bavi iznajmljivanjem opreme za proizvodnju filmova, videofilmova i televizijskih programa, a paralelno s time – prodaje perika. Novalija je prije dvadesetak godina osnovao tvrtku Minoc za pružanje tehničkih usluga za snimanje filmova i videospotova, a kad je kriza uzela maha, otvaranjem dućana Perike počeo se baviti prodajom perika. Prvotna namjera bila je prodaja modnih perika za žene koje vole mijenjati izgled kose, a kako je vrijeme odmicalo, najveći dio asortimana, oko 80 posto, prilagođen je oboljelim ženama koje zbog zračenja izgube kosu, pa ih i perika vraća u normalan život.

Posao s iznajmljivanjem opreme za snimanja u početku išao je jako dobro. Prvo sam kupio kran za kameru i počeo je iznajmljivati HTV-u, a onda i drugim produkcijama koje rade visokobudžetne reklame i glazbene spotove. Jedno vrijeme naime, bilo je jako moderno da svaka zvijezda u usponu mora snimiti spot. No prije tri, četiri godine, obujam tih poslova smanjio se za oko 80 posto. Sve je bilo kao odrezano, odjednom više nitko nije tražio te usluge. Pred godinu i pol poslovi su opet krenuli. Nemam neko objašnjenje zbog čega se preokret dogodio, ali sam sretan zbog toga. S druge strane, u strahu sam što će biti ako se ona suša s poslovima ponovi – priča Novalija, koji je prije pokretanja vlastitog biznisa stekao ogromno iskustvo kao organizator u Zabavnom programu HTV-a.

Kad je producentski posao krenuo loše i nije bilo naznaka da će se to promijeniti, Novalija je, kako kaže, bio u ozbiljnoj panici. No njegova agilna supruga frizerka bila je u Njemačkoj na edukaciji i posjetila je tvornicu Ellen Ville, jednu od najboljih svjetskih tvrtki koja proizvodi perike. Uspostavljeni su kontakti i Novalija je pokazao interes za prodaju tih perika. U početku je bio prilično sumnjičav jer mu se činilo da nijedan biznis ne može uspjeti, pa je u sve ušao prilično nevoljko. Otvaranje dućana s perikama pokazao se ipak kao solidan poslovni potez jer posluje bez gubitaka, pa i s određenom dobiti. Prednost je što njegova supruga ima veliki frizerski salon, u kojem također prodaje perike. Novalijina prodavaonica pak, nalazi se u prostoru zakupljenom od Grada Zagreba, koji je, kako kaže, dobio bez ikakvih problema, unatoč svakojakim pričama koje je čuo o natječajima za dodjelu.

O konkurenciji u poslu s perikama teško je govoriti jer svi prodavači uglavnom prodaju specifičnu vrstu tih proizvoda, pa nema preklapanja. U početku je tih 64 četvornih metra prodavaonice bilo i previše, a Novalija je tek s vremenom našao novca za opremanje interijera. No, kako ističe, dućan ne bi dobro radio da nema ‘dušu’, a to je prodavačica Vesna, koja tamo radi od otvaranja.

Vesna je ne samo prodavačica, nego i savjetnica i terapeutkinja oboljelim ženama od karcinoma koje kupuju perike. Zahvaljujući njoj, odlično surađujemo s udrugom Sve za nju, koja okuplja žene oboljele i liječene od raka dojke – ističe Novalija.

Iako je zadovoljan poslom, Novalija ne može susprgnuti ogorčenje prema administraciji koja, ističe, postavlja zapreke gdje god može. Kad je pokušao dobiti poticaje sa Zavoda za zapošljavanje da bi zaposlio prodavačicu Vesnu, tamo su ga, prepričava, podsmješljivo gledali i na kraju ju je zaposlio bez potpore.

U hodu kroz institucije u pokretanju i održavanju posla nagledao se situacija dostojnih političkih satire. Na primjer, tek je sad uspio pokrenuti proceduru sklapanja ugovora s HZZO-om kako bi oboljele žene mogle u njegovom dućanu kupiti periku na njihov teret. Razlog zbog kojeg još nije sklopio ugovor s HZZO-om nevjerovatan je – donedavno je uvjet za to bilo da kao prodavač perika ima zaposlenog liječnika te velik skladišni prostor. Dobro poznaje situaciju u tom segmentu poslovanja u Austriji i Njemačkoj, gdje je takvo što nezamislivo, a žene vrlo jednostavno nabave periku preko njihovog pandana HZZO-u. Kod nas primjerice, prodavač perika za početak se mora upisati u Očevidnik medicinskih proizvoda pri Hrvatskoj agenciji za lijekove i medicinska pomagala.

Apsurdi tu ne prestaju. Jednom je, kaže, doznao da u prodavaonicu perika mora imati – mišolovku te sklopi ugovor s tvrtkom za deratizaciju i dezinsekciju, koja povremeno dolazi pregledati prostor. Kad bi ga inspekcija zatekla da ne poštuje te uvjete, nije isključeno da bi morao platiti visoku novčanu kaznu.

To s mišolovkom toliko me deprimiralo da sam oko četiri sata noću pisao e-mail premijeru Milanoviću, Ministarstvu gospodarstva i još nekim institucijama da mi nabroje koje sve točno uvjete moram ispuniti za zakonito i normalno poslovanje. Ne bježim od bilo kakvih zahtjeva, pa bili i apsurdni, ali samo da znam konkretno što sve moram ispuniti. Ovakvo, bez ikakve namjere da radim bilo što protuzakonito, može mi se dogoditi da mi neka inspekcija pronađe da nešto nije bilo propisno, a da ja uopće nisam znao da nešto moram napraviti. A kazne su doista rigorozne, po više desetaka tisuća kuna – kaže Novalija, dodajući da dok gubi vrijeme na besmislenim procedurama, mogao bi pokrenuti još neki posao i dati posao još nekome. Odgovor od premijera nikad nije dobio, a tek se jedna osoba iz Hrvatske gospodarske komore potrudila i dala mu neka pojašnjenja, iako ni ona nije u svemu bila sigurna, dodaje.

Nešto je optimističniji nakon izjave ministra financija Borisa Lalovca da će promijeniti način rada Porezne uprave, pa će na prvom mjestu biti savjetovanje, upozorenje, a tek onda kažnjavanje poduzetnika ako ne otklene nedostatke. Inače, Novalija tvrdi da dosad nije vidio gotovo nijednu konkretnu mjeru s razine države koja bi olakšala poslovanje. S druge strane, konkretnu pomoć dobio je od gradonačelnika Milana Bandića i zagrebačke gradске uprave, koja je u posljednje vrijeme triput snizila cijenu najamnine za poslovni prostor. Kaže da bi i bez toga uspio održati biznis, ali dio poduzetnika sigurno bi morao zatvoriti vrata svojih poduzeća.

Novalija se saživio sa svojim poslom, od kojega ne može pobjeći ni na godišnjem odmoru. Ljudi koji rade u javnom sektoru na godišnjem se odmoru mogu potpuno opustiti i zaboraviti na svoj posao, ali ja to ne mogu. Iako si mogu priuštiti dulji odlazak negdje, bio sam samo tri dana na moru, stalno razmišljajući o tome što moram napraviti – objašnjava, sretan da ipak s obitelji može živjeti od svog rada.

Jako je zadovoljan suradnjom s njemačkim partnerima iz Ellen Willea. S njima kao dobavljačima uspostavio je odnos povjerenja, pa može uvijek naručiti sve što mu treba, a oni ne pitaju za plaćanje jer znaju da će podmiriti svoje obveze.

Novalija nema problema s naplatom svojih producentskih usluga jer vrlo dobro zna tko od klijenata plaća, a tko ne. Budući da se u tom poslu svi poznaju, to se vrlo lako može provjeriti, pa s neplatišima ne ulazi u biznis. Poslove s TV kućama i drugim klijentima sklapa uglavnom preko preporuka jer zadovoljni klijenti otvaraju vrata novim angažmanima.

Važan je ‘minuli rad’ jer vjerojatno ima nekih mladih producenata koji bolje mogu obaviti posao, ali ljudi su se tijekom vremena uvjerili da je poslovna suradnja sa mnom korektna. Važna je i kvaliteta oprema koju sam nabavio u Americi, što su reference za nastavak posla – zaključuje.

Novalija nije uzimao kredite za proširenje posla, u koji je ušao s manjim kapitalom. Skeptičan je i prema mogućnostima dobivanja potpora jer su uvjeti komplicirani. Neko vrijeme poslovao je sa Slovenijom, ali oni su se što se tiče televizijskih produkcija sad uglavnom sami organizirali pa je tržište zasićeno. Preplitanja posla s perikama i TV produkcije nema. HTV je jednom od njega naručio malu količinu perika i zapravo ih ne nabavljao na taj način jer ima svoj fundus takvih rekvizita.