U Hrvatskoj je stanje lošije nego u Europskoj uniji, samo je četiri posto aktivnih mladih poljoprivrednika, a u Uniji ih je oko sedam posto. Europska je unija prepoznala taj problem i u novi je plan ruralnog razvoja stavila upravo naglasak na mlade poljoprivrednike kao nositelje razvoja. Važnost tog područja u Europi najbolje potvrđuje činjenica da je gotovo polovica pro-računa EU namijenjena poljoprivredi.
Na godinu je tako osigurano 57 milijuna kuna. Zadovoljni smo jer to je maksimum koji smo mogli dobiti. U fazama pregovara namjeravali smo isposlovati više, ali jednostavno više se nije moglo progurati jer države u prošlom razdoblju nisu povukle sva sredstva pa je na kraju dogovoreno oko dva posto. Očekujemo da ćemo tek u trećoj ili četvrtoj godini početi povlačiti veća sredstava, ali teško je očekivati stopostotnu uspješnost odmah.
Najveći su problemi dostupnost zemlje i izvori financiranja, za što se nadamo da će se riješiti novim programskim planom ruralnoga razvoja. Problem je i obrazovanje mladih poljoprivrednika, na njihovom obrazovanju planiramo najviše raditi kako bi znali lakše doći do novca, odbijati prave kulture za uzgajanje, plasirati proizvode, sve to uza što profitabilniji agrobiznis. Velik je problem skupa, rasparcelizirana zemlja, koja je uza sve to opterećena birokracijom. Ako se netko želi početi baviti poljoprivredom, mora mu se omogućiti da obrađuje veće količine zemlje kako bi posao bio isplativ. Predlagali smo da mladi imaju prednost kod zakupa državne zemlje i odgovor još uvijek čekamo. Tako se to radi u drugim uređenim europskim državama.
Napokon i mladi imaju svoj glas u hrvatskoj poljoprivredi. Trudimo se što više uključiti u rješavanje problematike mladih poljoprivrednika. Iznimno je važno što je prema ruralnom planu i programu startup-tvrtkama omogućeno do 70 tisuća eura nepovratnih poticaja, na temelju poslovnoga plana. Plan treba postaviti realno, nema smisla tražiti previše jer osim što će biti odbijeni, na kraju razdoblja morat će vratiti novac. Mnogi vole prenapuhati plan pa se događa situacija kao sada u Poljskoj da potpore mnogi moraju vratiti. Zbog toga treba biti realan u pisanju, pa će Udruga i u tome pomoći svojim članovima.
Naš je cilj potaknuti poljoprivredu koja može preživjeti i bez poticaja kao i to da se uzgajaju kulture koje donose najveći profit uz adekvatno uloženi trud. Nema smisla da se cijela poljoprivreda temelji na klasičnim kulturama poput pšenice ili kukuruza samo zato što su jednostavne nego se treba okrenuti voću i povrću, koje je nemjerljivo profitabilnije. Zbog malih parcela i malih poljoprivrednih gospodarstava danas se sve moderniziralo, a država mlade poljoprivrednike pokušava zadržati na selu rečenicom: ‘Osigurali smo vam struju i vodu.’ U 21. stoljeću to neće nikoga nijedne zadržati.
Ključ je u edukaciji! Poljoprivrednici moraju razumjeti ekonomiju i financije jednako kao i načine kako postići veći prinos, veću produktivnost i modernizaciju. U poljoprivredi se 20 godina radilo pogrešno, kada imate poticaje, ljudima nije važno napraviti konačnu računnicu i vidjeti je li na kraju posao profitabilan. No kada bi poticaji bili manji ili kada ih uopće ne bi bilo, onda bi bilo važno gledati na svaku kunu i kvalitetu.
Cilj nam je povezati Ministarstvo poljoprivrede, Agronomski fakultet, savjetodavna tijela, nas i Ministarstvo obrazovanja kako bismo zajednički pokrenuli poljoprivrednu akademiju. Oni koji se već bave poljoprivredom nemaju četiri godine na raspolaganju za učenje. No kada bi to bio tečaj u trajanju od nekoliko tjedana ili mjeseci, i to u vrijeme kada kulture miruju, poljoprivrednici bi dobili osnovna znanja o marketingu, financijama, ali i o kulturama i tehnologijama o kojima malo znaju. Danas se sve moderniziralo, tehnologija je napredovala, a država mlade poljoprivrednike pokušava zadržati na selu s rečenicom: ‘Osigurali smo vam struju i vodu.’ Početkom 21. stoljeća to neće nikoga nijedne zadržati. Danas je i poljoprivreda modernizirana, nužan je pristup internetu za edukaciju, razmjenu iskustava, ali i lakšu kontrolu usjeva. Mladi poljoprivrednici na selu sigurno neće ostati zbog struje i vode, oni žele više. Država bi to morala shvatiti, jer sve više mladih razumije da se poljoprivredom i tekako može zaraditi, a pritom su još i sami svoji gazde.
