Što kad vas prijatelj iz Italije traži savjet gdje ulagati u HR?

Nema smisla odmah reći: ‘Nađi neku drugu zemlju za ulaganje.’ Savjet bi mogao glasiti: ‘Nađi inotržište za neki nišni proizvod, ima načina da se to kod nas proizvede. I odaber pravog časnika za vezu.’

Prijatelj iz Italije poslao mi je kratku i jasnu poruku: ‘Imam rođake koji su u privatnom biznisu. Htjeli bi investirati u Hrvatskoj. Što bi im predložio?’ Prva reakcija, pod utjecajem brojnih horor-priča o tome kako završavaju pokušaji investiranja u Hrvatskoj (domaćih ili stranih ulagača, svejedno), bila je da odgovor također bude kratak i jasan: ‘Daj im reci neka si nađu drugu zemlju u koju će ulagati. Nema smisla da ih ti i ja navlačimo ovamo. Nas ćemo dvojica poslije ugroziti prijateljstvo, a ti ćeš imati obiteljskih problema…’

Druga reakcija bila je da takav odgovor ipak ne pošaljemo odmah. Možda se prijateljim rođacima ipak može dati neki drugi, konstruktivan. Lokalpatriotizam ipak je obveza. Osim toga ima na stotine stranih poduzetnika koji su izgradili uspješne poslove u Hrvatskoj. Prije mjesec dana upravo smo mi u Lideru objavili specijal o poduzetnoj Međimurskoj županiji, gdje investitori dozvole dobivaju u osam dana. I ne najmanje važno, ako ti potencijalni ulagači dolaze iz Italije, nije im baš sasvim strana ‘razbarušena’ državna administracija i peripetije koje se moraju rješavati na razne načine… A ni naša recesija ne bi ih trebala uplašiti. Italija se opet vratila u recesiju.

Sva sreća da su konzultanti koji imaju mnogo iskustva s potencijalnim ulaganjima u Hrvatsku online i kad su na godišnjem odmoru. Pa su bili spremni pomoći da sastavim odgovor prijatelju iz Italije. Dakle, lakše je bilo usuglasiti u što ne bi trebali ulagati ako dođu na ovu stranu Jadranja. To je definitivno proizvodnja namijenjena hrvatskom tržištu ako se mora plasirati putem domaće trgovačke mreže. Lanci, pogotovo strani, nemilosrdno režu cijene dobavljačima. Nakon ulaska Hrvatske u EU strani proizvođači privatnih marki pale sve pred sobom. Kad je riječ o tome u koje poslovne pothvate ulagati, postignut je konsenzus da su to nišni proizvodi namijenjeni pretežno prodaji na stranim tržištima. Dakle dijelovi za neke složenije proizvode koji se sklapaju vani. Postoji nekoliko stotina domaćih tvrtki koje imaju proizvode, ljude s kompetencijama, ali su financijski izmučene i za nove tehnologije i iskorak u svijet treba im dokapitalizacija. Metaloprađivačka industrija takav je primjer. Pokazalo se da potencijala ima i u poljoprivrednoj proizvodnji i preradevinama. Ali opet u specifičnim nišama. Primjera radi, u proizvodnji octa, ali ne ‘stolno’ nego visokokvalitetnog. Ako sam dobro shvatio, od vina odležalog neko vrijeme (ima toga po podrumima kod nas dosta…).

Jedan od konzultanata tvrdi da je proizvodnja pršuta zlatni rudnik i da tu zapravo jedino imamo šanse za globalnu priču. Drugi upućuje na drvoprađivačke pogone temeljene na najnovijoj, digitaliziranoj tehnologiji. Treći ima signale da postoji zanimljiva niša u proizvodnji govedeg mesa, poticana sredstvima EU. Kad smo već kod članstva u EU, upućeni tvrde da ono ipak daje određenu sigurnost investitorima kada dolaze. Vjeruju da će nas Bruxelles dovesti u red i da se isplati razvijati poslove ovdje.

A turizam? Tu su mišljenja podijeljena. Jedni kažu da je to ulaganje s najmanje rizika. Drugi se slažu da je rizik relativno nizak, ali podsjećaju da je vrijeme povrata uloženog iznimno dugačko. Sjetim se opaske jednoga uspješnog domaćeg poslovnog igrača koji kaže da tek treći vlasnik nekog hotela može nešto zaraditi. Prva dvojica moraju propasti, a s njima se cijena hotela treba svesti na trećinu prvotne…

Naravno da je najprofitabilniji posao u Hrvatskoj uvoz svega i svačega, ali tu je konkurencija jako velika i nekako mi se ne da davati tu vrstu savjeta. A kad je o startupovima i proizvodnji aplikacija riječ, tu očito ima potencijala, ali, priznajem, nisam za ta pitanja ‘kod kuće’. Za sada.

Rođacima moga talijanskog prijatelja poslat ću još jedan savjet upućenih iz Hrvatske. Jednostavan je, a ujedno i teško ostvariv. Dajte vi u Italiji ili negdje drugdje pronadite platno sposobnu potražnju za neku proizvodnju. Pa kad imate tu sliku, naći ćemo tko može proizvoditi traženo.

I zadnji savjet. Ako se iskristalizira gdje, što i za koga proizvoditi, možda i najvažnije za uspjeh poslovnog pothvata: morate odabrati pravog ‘časnika za vezu’ za kontakte s lokalnom i državnom administracijom. Bez toga – uzalud vam trud, ulagači. Mnogi će vam se nuditi, ali samo neki imaju uspjeha u vođenju pothvata kroz labirinte hrvatske poslovne zbiljnosti.