Da je ljeto u punom jeku najbolje se vidi prema televizijskom programu. Najatraktivnije emisije reprezente su ‘Gruntovčana’ i ‘Velog misto’. I, da stvar bude veselija, to su iznimno aktualni materijali. U epizodi od ove nedjelje ‘Velog misto’ bavilo se događajima u Splitu 1927. godine i time kako su mnogi poduzetnici izlaz iz krize tražili podmetanjem požara u osiguranim objektima. Tome je, prema Smojo, te godine pribijegao i Hajduk, koji je osigurao pa zapalio svoju baraku. Čim je epizoda ‘Velog mista’ u nedjelju završila, uslijedila je najava Trećeg dnevnika. Prva vijest bila je da je veliki požar u nedjelju oko 19 sati u cijelosti progutao skladište Konstruktora u Splitu. Uzrok požara još se istražuje, vatrogasci kažu da su gorjeli benzin, ulja, boje i lakovi, a vlasnik Konstruktora Željko Žderić tvrdi da u skladištu nije bilo eksplozivnih materijala. Požar je bio ugašen za 10 minuta.
Patit ćete zbog sankcija Rusiji – prijetio je ruski veleposlanik Markarjan s naslovnice Nedjeljnog Jutarnjeg. Unutra je ta prijetnja malo relativizirana naslovom ‘Hrvatska će ekonomija patiti zbog želje Zapada da uništi Rusiju’, ali i to je nabijano u odnosu na diplomatski odgovor.
No rat sankcijama sigurno će platiti i hrvatsko gospodarstvo. Doduše, izlaz se vidio u izvozu preko sporednoga kolosijeka, odnosno preko Srbije, gdje bi se hrvatska roba prepakiravala.
Ivan Turudić u velikom intervjuu Večernjaku morao podsjetiti novinara i čitatelje o kome je zapravo, ipak riječ. Podsjećao je i sebe, ali bez uspjeha. Osim te rečenice sve prije i poslije govorio je kao političar. Bivši, a prema svemu sudeći i budući. Taj nekadašnji pomoćnik ministra iz Šeksove pravosudne radionice inauguriran je, naime, u Karamarkovog kandidata za ministra pravosuđa. I, mora se priznati, svojski se trudio da se umili budućem šefu, a još više da ocrni sadašnju vlast, posebno Milanovića i tek nešto manje Josipovića. Sudac koji je vodio neke od najvažnijih procesa u posljednjem desetljeću tako se srozoa na političara.
Priča je klasična. Suci ne vole da se političari izjašnjavaju o njihovom radu i najradije bi im zakonom zabranili svaku pomisao na kritiku sudačkog rada; pogotovo nerada. Pa tako i Turudić iz HDZ-ovog rova žestoko secira Milanovića, za kojeg ocjenjuje da ne shvaća trodiobu vlasti, da ‘luta bespućima svog neznanja i bahatosti’, i pita se misli li Milanović da je monarh. Možda su neke od tih ocjena točne, ali Turudić, koji voli svjetla političke pozornice, koji je osudio Polančeca i Sanadera, nema pravo tako istupati u javnosti. Jer, kako sudac može biti nezavisan u političkim procesima ako javno istupa kao eksponent jedne stranke. Ovako, Turudić otkriva da ipak nije samo sudac, nego je ponajprije Karamarkov higijeničar koji čisti smeće ostavljeno od prethodne HDZ-ove garniture.
Paralelno se valja još jedan međunarodni slučaj, sukob Vlade i Mola u vezi s upravljanjem Inom. Sad je sve na arbitraži u Parizu, koja bi mogla potrajati i dvije godine. Sve je obavijeno velom tajnom, ništa se navodno ne zna, pa se tako ne zna ni to da Hrvatska još nije podnijela zahtjev za ograničavanje Molovog upravljanja Inom dok traje arbitraža. Pa, kao što to obično biva, u nedostatku pravih informacija javnost će, kao i dosad, gutati pregovaračke spinove. Sjetimo se Vrdoljakovog – da Vlada treba otkupiti Molove dionice Ine. S druge strane, na arbitražu u Parizu u vezi s upravljačkim pravima, koju je zatražila Hrvatska, Mol je odgovorio zahtjevom za arbitražom u Washingtonu u vezi s plinskim biznisom.