Oš jedna turistička sezona polako ide svojem kraju, većina medija vrlo glasno proziva turizam kao našu zajedničku spasiteljicu, broje dolazaka i noćenja, a samo sramežljivo katkad se čuje glas ponekog stručnjaka koji smatra kako i kod turizma treba sagledati ukupnu sliku, svaki plus i svaki minus i tek na tom temelju ispravno zaključiti što nam to određena grana donosi ili ne donosi. Pri tome su poznate priče o hotelima koji od domaćih proizvođača nude samo hrvatski zrak i pogled (naravno da malo karikiramo), čak je i voda u bocama za piće iz uvoza, da ne spominjemo (davno zaleđenu) ribu i dr. Uvažavajući i turizam i svaku kunu, euro ili dolar koji turizam ostvari, treba istaknuti još jedan slučaj gotovo pa histerije u kojem se pod parolom zaštite turizma uništava graditeljstvo i drugo što je s graditeljstvom povezano.
Državni aparat svakog dana mediji prikazuju određeni slučaj u kojemu se u pravilu na slici vide i bager i očajni gosti koji bježe i ne misle se više nikada vratiti u mjesto u kojemu ne mogu imati svoj mir. Graditeljstvo je gospodarska grana koju je globalna kriza od 2008. godine do danas najviše ugrozila pa je primjer to značajniji, a što je još gore, u RH nema ni najava pravog izlaska iz krize, za razliku od većine drugih (razvijenih) država. Evo o čemu je riječ: aktualni Zakon o gradnji iz 2013. godine ovlastio je jedinice lokalne samouprave da odrede razdoblje iduće kalendarske godine i vrijeme u kojemu se za određene vrste građevina na određenim područjima ne smiju izvoditi zemljani radovi i gradnja konstrukcije. Zakon je objavljen 18. prosinca 2013. i stupio je na snagu 1. siječnja 2014. pa su jedinice lokalne samouprave objektivno spriječene donijeti zakonite odluke za ovu 2014. godinu. Nažalost, umjesto da se, kada se to uočilo, zakon novelira i stanje promijeni, nije se učinilo ništa, a na terenu se odluke donose kao da taj problem i ne postoji. Naravno, ispisuju se i kazne, angažira se skupi državni aparat, a svatko tko je informiran i odluči se upustiti u pravnu bitku ne može izgubiti. No taj problem protjecanja vremena riješava se sam po sebi i za sljedeću godinu neće ni postojati. Zato nas mnogo više interesira jedan drugi.
Ne pada nam na pamet tvrditi kako je idealno da bager kopa u blizini plaže, hotela, restorana i sl., da prašina ometa pogled na more ili planine. No današnja tehnologija omogućuje potpunu zaštitu od prašine uz posebna platna prilagođena i estetski i funkcionalno (druga je stvar koliko ta platna stoje, ali svakako stoje manje od gubitaka zbog nerada). Glede buke postoji Zakon o zaštiti od buke s pripadajućim pravilnicima i stvarno nije jasno zašto se jednostavno te odredbe ne primjenjuju na sve, pa tako i na građevinare. Ovako građevinari postaju građani i pravne osobe drugog reda, oni na kojima se trenira strogoća, oni koji u pravilu duž cijele obale ne smiju raditi ni u lipnju ni u srpnju ni kolovozu (a jedinice lokalne samouprave, samo ako požele, to bi mogle i produljiti, i to bi i učinile da imamo sezonu od šest ili 12 mjeseci), a istodobno plaćaju porezne obveze cijelu godinu i ti će ih isti mediji razapeti ako radnike ljeti pošalju na zavod za zapošljavanje. A turisti, u čije se ime sve to radi, istodobno trpe nepodnošljiv zvuk koji proizvodi jet-ski dok glisira, glazbu na otvorenom do ranih jutarnjih sati, dostavna vozila u zoru, zvuk teniske loptice npr. na desetak igrališta istodobno od rane zore do kasno u noć i sl.
