Sezonalnost

Poslovanje u okviru većine djelatnosti temelji se na vremenski neravnomjerno raspoređenoj potražnji tijekom kalendarske godine. Osobito je time pogođen turizam, a posljedično i sve djelatnosti koje ga opslužuju.

Ako već ne možemo produljiti turističku sezonu, lijek za postizanje kontinuirane zaposlenosti u drugim djelatnostima planiranje je vlastitih novih aktivnosti. Posebice u kombinaciji s otvaranjem novih tržišta u izvozu.

Rosinac, vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana, obilježen je prekomjernim ičem i pićem. Onda slijedi oporavak od blagdana, skijanje, da bismo negdje sredinom siječnja krenuli u lagano planiranje poslovnih aktivnosti. Malo se planira do sredine ožujka i taman kad treba početi ozbiljnije raditi dođe Uskrs. Pa se još malo piće i jede. A onda već lipanj kuca na vrata, još jedan mjesec bogat blagdanima i vrijeme kada se počnu iskoristavati stari godišnji odmori. Nakon toga opet se malo radi pa već kreće nova tura godišnjih odmora. Jer dolazi ljeto. Ne stignemo se ni osvrtiti i evo nas ponovno na Božiću i Novoj godini. Oduzimamo li blagdane, spajanja blagdana i godišnjih odmora te dodamo sezonalnost pojedinih branši i proizvoda, ispadaju da smo poslovno aktivni i zarađujemo, ugrubo, šest od 12 mjeseci.

To je, doduše, vrlo površina i sirova procjena te samo jedno gledište kroz prizmu pasivizma, budući da se u takvim okolnostima poslovne aktivnosti pasiviziraju. Možemo reći i da je spajanje blagdana s godišnjim odmorima prilika za optimizaciju i uštede, da je punjenje baterija za rad na nekim zimskim visinama dobrodošlo, a i neke branše u blagdanskim razdobljima imaju baš svoje prednosti. Možemo lamentirati na tu temu proglasiti jeftinom demagogijom. No ne opisuje li zgodno hrvatsku realnost/sezonalnost?

Jer kako god okrenuli, i čovjek, njegov aktivan rad, i industrija itekako su obilježeni sezonalnošću i pikovima. To se ne može zanemariti. Zaposlenost ima svoju sezonalnost, burza, kretanje BDP-a po kvartalima (prvi je najgori jer se ispuše novogodišnja potrošnja, treći najbolji zbog turizma), čak i Sabor ima svoju sezonu aktivnijeg (ne)rada. Pa i ministri – u zadnje im se vrijeme sezone jako skraćuje. Vrijeme pikova, vrijeme u kojem se posao odrađuje, sezona, sve je kraće – sve se pomaklo. Vidimo to zorno prema ovogodišnjoj turističkoj sezoni i srpanjskoj rupi. Vrh već godinama nije u srpnju i kolovozu, već počinje u drugoj polovici srpnja i traje do polovice rujna. Ove bi pak godine, kako se čini zahvaljujući vremenskim blagdatima, mogao biti od 1. kolovoza do 15. kolovoza – svega 15 dana, umjesto dva mjeseca.