Home / Tvrtke i tržišta / Majica izvan hlača

Majica izvan hlača

‘Naš je proizvod doista bolji od iPhonea. Čak je naša bijela boja bjelja’, samouvrjeno je ustvrdio Lei Jun, šef i osnivač tvrtke Xiaomi, na predstavljanju najnovijeg pametnog telefona Mi4. Dizajnom očito sliči Appleovu iPhoneu, ima odlična tehnička obilježja, a stoji upola manje, 320 dolara. Za iPhone 5S, aktualni vrhunac Appleove ponude, treba izdvojiti sedamst dolara. Leijevo bogatstvo naraslo je na 3,9 milijardi dolara u samo četiri godine Xiaomijeva postojanja.

Mogu su anonimni trudbenici tijekom povijesti u nekom trenutku zažalili što nisu rođeni u ‘velikoj’ zemlji u pravom trenutku jer bi tada, zasigurno, bili mnogo uspješniji nego što jesu. U većini slučajeva riječ je samo o pogodnoj isprici, no neki ljudi doista mogu milosti svemira zahvaliti svoj relativno laki uspjeh koji u nekoj drugoj geografskoj širini i dužini, svakako i vremenu, vjerojatno ne bi ostvarili. Takvo je vrijeme i mjesto Kina, danas. Zemlja s nepreglednim brojem stanovnika, sve većom kupovnom moći i strogo kontroliranim tržištem razvila je neutaživu glad za raznim oblicima luksuza, i skupima i malo jeftinijima. Koliko god se svatko tko ima bilo što prodati naguravao za svoje mjesto pod kineskim suncem, prostora ne-kako uvijek ima još. Da pritom ne morate biti Apple ili Samsung, nego dovoljno slični, dokazuje zorno primjer Leija Juna, šefa i osnivača Xiaomija, poduzeća koje proizvodi sasvim očitu imitaciju megapopularnog iPhonea, samo mnogo jeftiniju, i na tome sjajno zarađuje premda njegovi pametni telefoni jednostavno nisu original, koliko god željeli na njega podsjećati.

Štoviše, Lei očito uživa, koliko god tvrdio suprotno, u medijskim usporedbama s preminulim tehnološkim guruom Steveom Jobsom i tituli ‘kineskog Stevea Jobsa’, kojem se otvoreno divi. Kad bi uistinu bio umoran od usporedbi, kao što je svojedobno tvrdio, vjerojatno se ne bi odijevao na prezentacijama novih modela gotovo jednako kao Jobs. Jedina je razlika u tome što Lei crnu majicu ne gura u hlače kao što je činio, uvijek neatraktivni, kralj dizajna Jobs. On sam više voli svoju tvrtku, koju smatra internetskom, uspoređivati s Amazonom zato što mobitele smatra samo medijem s pomoću kojih korisnici kupuju mnogo drugih usluga u ekosustavu njegove tvrtke.

– Apple je, naravno, nevjerojatno uspješna tvrtka. Ne želim uspoređivati Xiaomi s Appleom, ali ako ga ljudi žele uspoređivati s nekom stranom tvrtkom, možete reći da nalikuje na Apple, ali da je sličniji Amazonu s nekim elementima Googlea. Dakle, uzmite te tri tvrtke zajedno i onda je lakše shvatiti kakva je tvrtka Xiaomi. Prodaje mobitele kao što Amazon prodaje Kindle, zato možete razumjeti zašto ih prodajemo toliko jeftino – objasnio je Lei Reutersu usporedbe svoje tvrtke s mnogo poznatijim američkim imenima.

Dobitni je koncept koji je 45-godišnjem poduzetniku već priskrbio milijarde jednostavan i učinkovit – kopirati uspješnike iz razvijenih ekonomija, ali mnogo jeftinije, usredotočujući se na internetsku prodaju bez previše oglašavanja. Tomu valja dodati još jedan, vrlo učinkovit začin, ograničenu dostupnost. Prijašnji Mi3 rasprodan je na svim većim tržištima u regiji zahvaljujući namjerno nisko postavljenoj ponudi koja, donekle umjetno, stvara pomamu za tim telefonima. Prošle godine, primjerice, Xiaomi je sto tisuća komada telefona nazvanog ‘crvena riža’ (Hongmi) prodao u 90 sekundi za 130 dolara (uz 7,45 milijuna predbilježbi). Druga je posljedica takva pristupa manji trošak neprodanog inventara u skladištima koji se reinvestira u snažno širenje i vrhunske komponente telefona.

Novi će se model, sasvim sigurno, prodavati prema istom načelu kako bi se održala niska razina troškova za suvišan inventar i kako bi telefon bio privlačniji kupcima. Zbog vrlo niske cijene, gotovo na razini proizvodne, bruto dobit po uređaju vrlo je niska pa tvrtka mnogo više prihoda ostvaruje od prodaje sadržaja i usluga. Vjerojatno na žalost mnogih ulagača, Lei zasada ne namjerava javno ponuditi dionice svoje jako obećavajuće tvrtke bar sljedećih nekoliko godina. Oprez uvrštenjem na burzu objasnio je potrebom da korisnici najprije shvate Xiaomijev poslovni model.

Najnoviji telefon iz Xiaomija Mi4 obilježjima nedvojbeno prati, točnije jako nadmašuje, mnogo poznatiju, ‘brendiranu’ konkurenciju, ali stoji upola manje, 320 dolara u usporedbi sa sedamst dolara za iPhone 5S, sadašnji vrhunac Appleove ponude. Nadalje, netko komu, navodno, ne odgovaraju paralele s Appleom i Jobsom ne bi cijelo prošlost jedno predstavljanje temeljio na usporedbama s iPhoneom i uvjeravao publiku da je Mi4 bolji upravo od tog telefona na koji, naravno, neodoljivo podsjeća dizajnom.

– Naš je proizvod doista bolji od iPhonea. Čak je naša bijela boja bjelja – samouvrjeno je utvrdio Lei. Objektivno, njegov telefon jest bolji, bar prema osnovnim tehničkim specifikacijama. Mi4 ima inč veću dijagonalu zaslona (pet inča), dva gigabajta RAM-a i 16 gigabajta interne memorije, dok iPhone 5S ima 4 inča, jedan gigabajt RAM-a i 16 gigabajta interne memorije.

Poduzetnički duh pak ne zadovoljava se relativno lakim osvajanjem kineskog tržišta. Lei, kao i mnogi njegovi sunarodnjaci, ima mnogo veće, globalne ambicije i ne skriva želju za širenjem na druga tržišta daleko od kineske regije, poput Brazila i Meksika. U tu je svrhu prošle godine doveden Hugo Barra, direktor iz Googlea i prvi pravi stranac u Xiaomiju, što je jasan znak tvrtkinih opsežnijih planova.

– Nadamo se da će s nama iskusiti Xiaomijevu kulturu, njegov model i rasti s Xiaomijem. Tada će preuzeti Xiaomijev ukupni međunarodni razvoj – komentirao je taj potez Lei.

Iako je Xiaomi bez daljnjega njegov najveći i najbrži uspjeh, Lei je u igri već dugo. Osim osnutka Amazona, Kina je uložila u mnogo uspješnih internetskih tvrtki, poput YY-a ili Joyo.coma.

Uspjeh vjerojatno nikad nije bio dohvatljiviji od današnje Kine. Nije naodmet imati i domaćoj proizvodnji naklonjenu vlast koja odobrava negativnu promidžbu protiv konkurencije. Kineska televizija prije nekoliko je tjedana objavila reportažu u kojoj se iPhone proziva zbog prikupljanja geolokacijskih podataka, zbog čega je taj uređaj ocijenjen opasnim za državne tajne. U navodno strogo kontroliranoj totalitarnoj državi Kini, lišenoj ljekovitih moći demokracije i ‘slobodnih’ medija, tiskani China Daily tu je tezu odbacio kao običnu glupost, ustvrdivši da su tom logikom svi pametni telefoni opasni za državne tajne zato što svi imaju neki oblik praćenja lokacije uređaja. To je još manji problem za Leijeve konkurente naviknute na mjestimične napade kineskih medija, mnogo ih više zabrinjava pritisak vlasti na operatore da smanje subvencioniranje kupnje novih pametnih telefona. Drugim riječima, svi bi uređaji poskupili, zbog čega bi znatne cjenovne razlike između uvoznih brendova i domaće pameti imale mnogo veću ulogu u odlukama korisnika.

Premda Leijevi proizvodi nisu izravne i točne kopije Appleovih, nego njihovi cjenovno pristupačniji pandani s nerijetko snažnijim tehničkim specifikacijama, nisu originalni, odnosno ne nude nešto novo i drugačije. Xiaomi, u Kini kršten kao ‘Apple Istoka’, ne nudi inovaciju, nego rastegnutu imitaciju uz učinkovitiji poslovni model koji si kao široj potrošačkoj javnosti nepoznat brend može priuštiti. Veliko je pitanje stoga može li jačanjem snage svoje marke zadržati jednak poslovni pristup. Odgovor na to vjerojatno je niječan. Analitičari su i dalje skeptični, posebice kad je riječ o rastu tvrtke izvan tako usko definiranog modela koji, ruku na srce, jaše trend na izdisaju.

Pametni telefoni tržište su s kojega veliki igrači polako miču fokus premda se u Kini, sasvim sigurno, još neko vrijeme može zaraditi veliki novac na tim proizvodima. Lei pak redovito pokazuje šire i dugoročne ambicije koje idu dalje od brzog bogaćenja, jasno sugerirajući da želi ući u prvu ligu globalnih tvrtki.

– Mi nismo samo neka jeftina kineska tvrtka koja proizvodi jeftine telefone. Bit ćemo tvrtka Fortune 500 – izjavio je Lei za New York Times još prošle godine.

Ako ništa drugo, Lei svog idola svakako prati u marketingu, vješto stvarajući u kratkom vremenu jagmu za svojim proizvodima.

Početkom mjeseca Lei je odlučio pokazati širokogrudnost pa je podijelio dvanaest milijuna dolara vrijedne dionice zaposlenicima softverske tvrtke Kingsoft u koju je došao na početku karijere 1988. i probio se do najviših funkcija. Nakon što je kratko napustio Kingsoft da bi se bavio Xiaomijem, 2011. vratio se na mjesto izvršnog direktora. Zanimljivo je da je riječ o nagradi koju je tvrtkin odbor namijenio njemu za uspješan rad u protekle tri godine, ali on ju je odlučio podijeliti sa svim stalno zaposlenim radnicima tako da svaki dobije tisuću dionica, od kojih svaka vrijedi oko tri tisuće dolara.