Novi sukobi dežurnih svjetskih neprijatelja oteli se kontroli i samo stvaraju kaos. Zapad će uvesti sankcije Rusiji, ali tako da ne pogode nabavu plina, ignorirat će problem ljudskih prava u arapskim zemljama koje smatra saveznicama, kao što će i svjesno previdjeti da te iste zemlje obilno potpomažu njegove protivnike. Rezultat je stoga očekivan: panično reagiranje na neočekivane događaje.
Ako ništa drugo, to barem olakšava situaciju u pogledu diferencijacije, jamesbondovska logika u kojoj i dalje živi Zapad posljednjih tjedana funkcionira besprijekorno. S jedne strane svi dežurni neprijatelji poslagani jedan uz drugog, Rusija, islamski militanti, Sjeverna Koreja, Iran i Sirija na strani svjetskog zla, a s druge boje svjetla brane Europska unija, Amerika i njihovi sateliti. Problem arapskih zemalja na Bliskom istoku koje sjede na dva stolca nešto je manje uočljiv trenutačno, ali zato je mnogo očitiji problem uništenih zemalja u kojima bjesni potpuni kaos, redovito proizvod humanitarnih intervencija Zapada i doslovno bombastičnog dolaska ‘demokracije’. Irak polako pada u ruke ISIS-a, najnovije u nizu inačica islamskog fundamentalizma, a pomoći mu zapravo nema tko, ponajmanje oni koji su zemlju rasturili pa napustili. Još je veća ironija što su islamisti koji preuzimaju znatne ko-made Iraka borci istjerani iz Sirije, zemlje u kojoj svesrdni pokušaji Zapada da se izravno uplete i ostavi još jednu državu u ruševinama nisu uspjeli. Dobar dio solidnog arsenalara s kojim organizacije poput ISIS-a raspolažu došao je upravo od Zapada, koji je nemušto pokušao naoružati ‘prode-mokratske pobunjenike’ u Siriji.
