Budući da gotovo ništa u prije pet godina započetoj gradnji kampa na vlastitom zemljištu nije išlo prema planu, ni otvorenje prvoga kamperskog smještaja na rubu Zagreba za Krešimira Dubrovića, vlasnika Kampa Zagreb, nije mogao biti jednostavno svečan trenutak u kojem se zaboravljaju muke gradnje i okreće pogled prema novim poslovnim izazovima. Istina, danas daje mnogo intervjuja jer je gradnjom Kampa Zagreb u Rakitju, u Svetoj Nedelji, popunio nedostatak u turističkoj ponudi metropole, no iskreno priznaje da će ovu godinu poslovati ponajviše osluškujući tržište, stanje i poslovanje, ukratko, učeći na pogreškama. Dubrović, naime, nije iskusan turistički radnik, nego iskusan poduzetnik i marketinški stručnjak koji se posljednjih godina zaljubio u ideju vođenja kampa.
Planirali smo kamp otvoriti u svibnju, no ni to nije išlo prema planu zbog raznih birokratskih petljancija. Bilo nam je jasno da s otvorenjem potkraj srpnja ne možemo očekivati poslovni rezultat, pa ni oglašavanje nije imalo smisla – dodaje Dubrović koji je ipak u naziv svoje turističke ponude ugradio najbolji marketing, kombinaciju riječi koja će vam se uvijek na internetskoj tražilici pojaviti prva bez obzira na to koju iz dvo-složnog naziva ukucate prvu – kamp ili Zagreb. Koliko je to ispalo sretno i spremno, govori podatak o pet do šest kampera na dan koji u prosjeku ostaju dva dana, i to već u prvih desetak dana poslovanja.
Kamp Zagreb moderan je kamp s četiri zvjezdice koji se proteže na deset tisuća kvadrata uz jezero Rakitje, ima pedeset parcela za kamp-kućice, četiri luksuzna bungalowa, vrhunski sanitarni čvor, pizzeriju, kafić, wellness, dječje igralište, a uskoro i planu sobu, vinski podrum i vlasnikove konje koji će šetati travnjacima. Iako od poslovanja ove godine više očekuje iskustvo, Dubrović već sada pokušava okupiti skupinu vlasnika kampova koji žele raditi cijelu godinu. Tu je, dodaje, velika uloga lokalne vlasti i njezine spremnosti da politikom komunalnih naknada potiče cjelogodišnji rad, a ne zatvaranje u manje aktivnom dijelu sezone. Osim strasti i živaca u kamp je uložio više od 1,1 milijun eura, većinom vlastitog novca, a dijelom nedavno dobivenih HBOR-ovih sredstava i 80 tisuća HTZ-ove potpore. Srećom, kaže, rano je shvatio da je najbolje sve svoje prihode uložiti u nekoliko djelatnosti, a ne sve staviti na jednu kartu. Zahvaljujući toj logici i do tada trima otvorenim tvrtkama izdržao je sve birokratske zavrzlame, prenamjene zemljišta, poigravanje kategorizacijama, čekanje dozvola, neusklađenost propisa i različita tumačenja zakona i pravila.