Nastavak s prethodne stranice skog bana Hermana II Celjskog, grofa Fridriha, već oženjenog za Elizabetu, kći Stjepana I Frankopana, s kojom je imao sina Urlika II. Fridriha je otac četiri godine držao zatočenog u kuli, nakon čega je bio psihički posve uništen, a Veronika je bila optužena da je ‘coprnica’. Iako je na sudu utvrđeno da nije ni za što kriva, nego je samo zaljubljena u Fridriha, ban Herman ju je 1528. godine dao ugušiti u posuđi s vodom i zazidati u taborske zidine. Kao dokaz tome, početkom 80-ih godina prošlog stoljeća pronađena je jedna lubanja za vrijeme restauratorskih radova na dvorcu, a prije skoro dvije godine i dva pramena kose. Niti 563 godine nakon smrti Crna kraljica ne prestaje golicati maštu. Bila je lijepa, odijevala se u crno, bavila alkemijom i okultizmom, a smatraju su je vješticom i vampiricom. Umrla je od kuge 1451. godine, a zanimljivo je da je ona kći spomenutog bana Hermana II. Celjskog. Udavši se sa 16 godina za Žigmunda Luksemburškog, postala je češkom kraljicom, pa i caricom kada je Žigmund proglasen njemačko-rimskim carem. Priča se da je svoje ljubavnike bacala sa zidina Medvedgrada ili davala veprovima da ih rastragaju, dok je gavrane slala da kopaju oči neprijateljima. Prema legendi, zaslužna je i što imamo Plitvička jezera, jer je za velike suše naredila kiši da padne. Uz to, održavala je razvratne zabave u Samoboru, a imala je i dogovor s vragom da će mu dati Medvedgrad ako ga spasi od napada Turaka. Zbog ugovora s vragom Barbara Celjska skončala je kao zmija koja čuva svoje blago u tajnim tunelima ispod Markova trga. Bila je i inspiracija Josephu Sheridanu Le Fanu za pisanje vampirsko novele ‘Carmilla’ 1872. godine.
Još jedna plemkinja opsjeda i straš od 16. stoljeća. Radi se o Terezi Gučetić koja, odjevena u bijelo, u sumrak, ujutro ili čak u podne luta aboretumom Trsteno pored Dubrovnika. Nesretnom kraju i ovaj je put presudila zabranjena ljubav jer se lijepa, mlada, crvenokosa Tereza zaljubila u pomorca. No, obitelj je odredila da se mora udati za dubrovačkog plemića, pa je na dan vjenčanja u vjenčanici pobijegla u Trsteno te se otvorila. I danas u vjenčanici luta vrtom, s vijencem od cvijeća oko raspuštene kose. U blizini Dubrovnika plaši duh i na Lokrumu, otoku koji su navodno prokleti benediktinci zato što su ih s njega protjerali Dubrovčani. Benediktinci su cijelu noć hodali Lokrumom s okrenutim svijećama i govorili da će biti proklet svatko tko pribavi Lokrum za svoje uživanje, a da bi se prokletstvo uklonilo, mora se prikupiti sav vosak koji je kapao te noći. Prije sedam godina su duha, priča se, mobitelom snimili radnici u benediktinskom samostanu.
Također na Lokrumu, iz jedne je kuće 30-ih godina prošlog stoljeća nestala cijela obitelj, a u 19. i 20. st. plemenita koji su posjećivali otok završili su tragično. Franjo Ferdinand ubijen je u Sarajevu – usputnoj stanici na putu prema Lokrumu, koji je bio ljetna rezidencija carske obitelji. Ludovik II. je nakon posjeta Lokrumu doznao da je svrgnut s bavarskog prijestolja i progašen ludim, nakon čega je pronaden mrtav. Ništa bolje nije prošao niti prijestolonasljednik Rudolf Habsburg koji je, poslije povratka s Lokruma, u rastojanju navodno ubio svoju ljubavnicu Mariju von Vetseru i sebe, iako se govori da su zapravo bili žrtve uhoda. S Lokruma se nadvojvoda Maksimilijan Habsburski zaputio u Meksiko gdje je postao car, no nakon toga je uhićen, mučen te strijeljan. Njegova supruga Šarlota se spasila, ali je pri još jednom odlasku na Lokrum doživjela brodolom, da bi na kraju skončala pom-račena uma.