Home / Lifestyle i trend / I Winettou se divio slapovima

I Winettou se divio slapovima

Zbog sklada prirode i povijesne, etnografske i graditeljske kulturne baštine, Rastoke su 1969. godine upisane u hrvatski Registar nepokretnih spomenika kulture.

Prigradsko naselja Slunjčica mnogim je putnicima možda upalo u oko tijekom vožnje po staroj Karlovačkoj cesti. Tko se odvaži skrenuti na samom početku putovanja prema moru, čeka ga ugodno i slikovito iznenađenje – predvorje Plitvičkih jezera koje još zovu Male Plitvice. Rastoke su smještene na oko 100 kilometara od Zagreba uz magistralnu cestu D1 Karlovac – Plitvička jezera.

Rijeka Slunjčica se preko sedrenih stijena ulijeva u rijeku Koranu, a u svome toku kroz Rastoke stvara mnoštvo malih jezera, brzaka i slapova od kojih su najpoznatiji Buk, Hrvoje i Vilina kosa, a u rupama rastočke sedre žive i vidre koje su se vratile nakon dužeg izbivanja, i to u velikom broju. Rastoke su posebne po tome što se u to bogatstvo prije 300 godina utkalo ljudsko naselje, a tadašnji žitelji bili su tvorci tehnoloških dostignuća starih više stoljeća, tzv. mlinica – žličara. Mnogi slapovi dobili su imena po vlasnicima mlinica.

Zbog sklada prirode i povijesne, etnografske i graditeljske kulturne baštine, Rastoke su 1969. godine upisane u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu.

Godine 1962. njemačka produkcijska kuća Rialto film snimala je svoj prvi western ‘Winnetou’, koji se, osim na Plitvičkim jezerima, Paklenici i na Zrmanji, jednim djelom snimao i u Rastokama, a starog vraća iz filma glumio je Slunjčan Mile Štrk. Njemačka produkcijska kuća u Rastokama je ostavila totem sa snimanja filma koji je sačuvan do danas, iako su samo dvije strane totema originali. Još davne 1860. godine jezikoslovac i putopisac Adolf Veber Tkalčević o Rastokama piše kao o neopisivoj milini prizora i poziva putnike namjernike da dođu, vide i da se dive: “Odosmo do vodopadah. Ne mogu opisati miline tih prizorah, bljeskajućih se u debeloj mjesečini. Putniče, dodi te vidii!”, napisao je tada Tkalčević.

U turističkoj ponudi Rastoka danas se može naći smještaj i u čvrstim objektima i u auto-kampu, posjetiti mlinice, razgledati kako su nekada izgledali stari zanati i fino jesti u obližnjem restoranu s autohtonom kuhinjom ‘Pod rastočkim krovovima’. S obzirom na to da Slunjčica obiluje prvorazrednom autohtonom pastrvom, u lokalnom restoranu ona se poslužuje izravno iz brzaka. Popularan je i rastočki domaći beskvasni kruh koji se radi od nekoliko vrsta žitarica i ima visoku prehrambenu vrijednost.

Kroz selo protječe rijeka Mirna, padajući u slapovima preko stijena, dubeći u kamenu kotlaste udubine po kojima je selo dobilo ime. To je mjesto gdje Mirna susreće život u davnom bogatstvu mlinova vodenica, dok stari most još uvijek spaja zemlju i vodu u očekivanju povratka. Tu se divovi odmaraju… Tako Istrani opisuju mjestašće nedaleko od Huma, najmanjeg grada na svijetu. Kad se krene od Roča prema Humu, nakon tri kilometara, pred selom Brnobići, skrene se desno. Nakon nekoliko kilometara završit će te u selu Kotli.

Kotli su nekada bili gospodarski najjače selo na Humštini, s nadaleko poznatim mlinarima i krojačima. U Kotlima su nekada postojala dva mlina koja su bila simbol mjesta. Jedan od njih još uvijek odolijeva vremenu. Danas su Kotli zaštićena ruralna sredina s očuvanim kortama, baladurima, voltima i slikovitim dimnjacima. Kroz selo protječe rijeka Mirna, padajući u slapovima preko stijena, dubeći u kamenu kotlaste udubine po kojima je selo dobilo ime. Naime, rijeka Mirna, kako je mještani zovu, a inače joj je službeno ime Rečina, napravila je udubljenja poput kotlova. Tu su i slapovi rijeke Mirne koji padaju po stijenama, te jezerce odnosno prirodni bazen zvan Slap. U ovome dijelu ona ni ljeti, u sušnome razdoblju, ne presušuje.

Nakon Drugog svjetskog rata selo je bilo napušteno pa danas ima izgled kao na kraju 19. stoljeća, s prekrasnim stoljetnim kućama od kojih nije mnogo sačuvano budući da su se ljudi iseljavali i odlazili u veća mjesta ili gradove. Osim mlina, Kotli su vrijedni kao ruralna ostavština i dokaz prekrasne arhitektonske gradnje. Mogu se vidjeti volti, korte, ognjišta i dimnjaci. Selo i okolni prostor 1994. godine dobili su status spomeničke baštine.

Uputite li se danas u Kotle, moći ćete zastati da biste popili domaću, autohtonu rakiju i kušali hranu u domaćinstvu Kotlić. Bit ćete okruženi mirnoćom uspavanog sela, divnom šumom i rijekom koja i dalje produbljuje kote, vijuga među stijenama, prolazi mimo mlina. U jednoj od luksuznih osam kamenih kuća možete prespavati u Eko Selu Kotli, zaštićenoj ruralnoj sredini koja je današnji izgled poprimila u 18. stoljeću te predstavlja jedno od najprivlačnijih izletišta u središnjoj Istri. Okolni gradovi koji također imaju mnogo ljepota za ponuditi su Buzet, Hum, Motovun, Roč, Sovinjak.

Dok čekaju u dugim kolonama trajekt za Rab, mnogi ne znaju da se 15–ak minuta hoda od Jablanca nalazi jedna od najljepših uvala na Jadranu. U idiličnom krajoliku Zavratnice nalazi se šetnica uz more na kojoj je 1930. godine izgrađen tunel. Iako se često navodi kao fjord, ovaj zaljev to nije jer nije nastao radom lednjaka nego izdizanjem morske razine i potapanjem ušća potoka nakon zadnjeg glacijala. Prema legendi, Zavratnica je nastala u jakom potresu davne 615. godine, u kojem su potonula i tri staro-rimska grada na ovome području. Pravi postanak uvale ipak je drugačiji. Nastala je uslijed tektonskih pokreta koji su razlomili karbonatne stijene, nakon čega su vode s Velebita produbile kanjon.

Početkom 20. stoljeća izgradila se gornja staza s vidikovcem, te šetnica uz more. U to vrijeme Zavratnica postaje skrovito ljetovalište bečke i praške elite. Posjećivali su je mnogi znameniti ljudi toga doba (dr. Miroslav Hirtz, Arpad von Degen i dr.). Čarobnoj privlačnosti Zavratnice nije mogao odoljeti niti poznati književnik Vjenceslav Novak koji je ovdje pronalazio inspiraciju za svoja djela pa se u jednom dijelu šetnice nalazi kamena klupa, svojevrsni spomenik Novaku, na kojoj je navodno često sjedio i uživao u pogledu. U uvali se mogu vidjeti ostaci ratnog broda koji su 1944. g. potopili saveznički zrakoplovi. Brod predstavlja pravi izazov znatiželjnim istraživačima podmorja.

Zavratnica, osim što je idealno mjesto za osvježenje i odlična hrana za oči, dušu i tijelo, idealno je polazište za malo hodanja i rekreacije put brda Klačenice, gdje se nalaze ostaci nekoć značajnog ilirskog naselja. Nakon šetnje, posjetitelji u Jablanacu mogu prezalagati u dva ugostiteljska objekta ili se osvježiti u kafiću ‘Jure’ u društvu lokalaca.