EU je izazovan okvir za tri nužne hrvatske modernizacije

EU je zasad utemeljen ponajprije na ekonomskim interesima, pa manje izgleda za velik uspjeh imaju male zemlje, posebno one koje nisu spremne brzo se mijenjati, tradicionalno su konzervativne i nespremne za velike reforme.

Ovih dana procjenjuju se učinci ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Opći je dojam da su očekivanja bila veća od ostvarenja. Čini se da prevladavaju negativni dojmovi premda ozbiljnu analizu učinaka prve godine EU članstva nitko nije napravio. Ni prije ulaska u Uniju nije bilo prave procjene koristi i ograničenja. Bilo je mnogo političkog zanosa i prevelikih očekivanja. Da je napravljena stvarna ‘cost-benefit’ analiza, sad ne bismo bili iznenađeni nekim nepovoljnim učincima. U najmanju se ruku ne bismo čudili zašto moramo izdvajati velik novac za europski proračun. Uz to znali bismo koliko ćemo prihoda izgubiti zbog ukućanja carina. Analiza bi nas uputila kako pripremiti gospodarstvenike za promjenu carinskog režima prema zemljama Cefe zbog koje je došlo u pitanje dvadesetak posto našeg izvoza. Znali bismo također da za povlačenje novca iz europskih fondova treba mnogo ozbiljnije pripremiti projekte. Nadalje, znali bismo da će i država funkcionirati u organiziranijem i modernijem ozračju.

Svi smo više očekivali. Sad je kasno lamentirati nad propustima tijekom desetogodišnjih pregovora s Europskom komisijom. Zadržimo se na nekim ocjenama protekle godine i izazovima koji nas očekuju.

Kao što je izneseno, više smo očekivali od ulaska u Uniju negoli smo postigli u prvoj godini. Najveći su dobici na našoj strani reputacijski. Biti članicom Europske unije ima težinu: političku, ekonomsku, socijalnu, pa i psihološku. Pripadanje dvjema najvažnijim svjetskim grupacijama EU i NATO-u znatno stabilizira naše dugoročne izgleda. Naravno da te dimenzije itekako pozitivno utječu na naš međunarodni položaj. Veliku potencijalnu korist imamo i od prilagođavanja svojega zakonodavstva europskim stečevinama. Veoma je korisna i neometana komunikacija ljudi, robe i kapitala na europskom području.

Ekonomski učinci članstva u EU u prvoj godini nisu veliki. Konačnu bilancu priljeva i odljeva novca iz zemlje nitko nije napravio. Poznato je koliko Hrvatska mora uplatiti u europski proračun, ali kad je riječ o povlačenju sredstava iz europskih fondova, vlada prava konfuzija. Nadalje, još ne znamo stvarne učinke ukućanja carina i smanjenja drugih prihoda, učinke smanjenja izvoza u zemlje Cefe. Osim toga, odmah smo upali u proceduru prekomjernog deficita, koja se također mogla predvidjeti. Nažalost, Hrvatska je za razliku od drugih članica i dalje u recesiji. Velika očekivanja od izravnih stranih ulaganja uglavnom nisu ispunjena. Hrvatska je za strane ulagače i dalje visokorizična, niskokonkurentna i nespremna na ozbiljne reforme. O tome su se nedavno izjasnile i mjerodavne internacionalne financijske ustanove Svjetska banka i MMF.

U svjetlu toga, što možemo očekivati od idućih godina? O tome ćemo iznijeti nekoliko subjektivnih stajališta.

Ponajprije treba istaknuti da je Europska unija suočena s više izazova koji će mijenjati njezinu prirodu i oblik. Očito je usporeno njezino kretanje prema politički jače integriranoj zajednici. Ona se sada održava kao zajednica naroda utemeljena ponajprije na ekonomskim interesima. Polazeći od toga da je to interesna zajednica, u njoj manje izgleda za velik uspjeh imaju male zemlje, posebno one koje nisu spremne brzo se mijenjati, tradicionalno su konzervativne i nespremne za velike reforme.

Izazovi koji očekuju EU različiti su – politički, ekonomski, konstitutivni: odnosi s Rusijom i krugom zemalja oko nje, energetska ovisnost, uključivanje balkanskih zemalja, moguć izlazak Velike Britanije, hipertrofiranu birokraciju, teškoće s koordinacijom i provedbom odluka. Sve to usporavat će Unijin napor da se bavi novim članicama i njihovim problemima.

Hrvatska se u sljedećem razdoblju mora koncentrirati na svladavanje recesije i tri modernizacije: obrazovanja, inovacijskog procesa i industrije. Bez toga ne može napredovati ni smanjivati razliku u stupnju razvijenosti. Europska unija vrlo je izazovan okvir za provedbu naših triju modernizacija. I sama je utvrđila slične ciljeve u ‘Strategiji 2020.’. Da bi iskoristila pruženu priliku, Hrvatska se mora radikalno reformirati i organizirati da iskoristi europska iskustva i financijske fondove. Nadamo se da će tako i biti da bismo iduće godine mogli pozitivnije govoriti o pogodnostima svojega članstva u EU.