Nista bez Franje Josipa. Ne bismo imali željeznice, jer on je trasirao pruge. Ne bismo imali pomorske ni kopne-ne karte, jer sve ih je on nacrtao. Ne bismo imali svjetionike, jer sve ih je on sagradio. A ne bismo imali ni pašku janjetinu. Da taj austrijski car koji je, eto, i nama vladao od 1848. do Prvog svjetskog rata, nije 1870. godine kupio 245 merino Negretti ovnova, 50 ovnova križanaca merina i pramenke, te 21 ovna pasmine Southdown, mi danas ne bismo imali pašku ovcu koja je nastala višestrukim križanjima tih ovnova Franje Josipa s dalmatinskom pramenkom. Ne bismo imali ni paški sir čija je proizvodnja usko vezana uz veliku glad tržišta za tamošnjom mladom janjetinom.
Najcjjenjeniji paški janjci su oni koji još sišu, dakle “stari” između 25 i 45 dana, kad očišćeni imaju između 4 i 9 kilograma. U prirodnom reproduktivnom ciklusu paška se ovca janji zimi, što turistima ne znači puno. Srećom, veterina je malo prilagodila te turnuse pa se u janjetini uživa i u drugim dijelovima godine. Prodaju se i malo veći janjci, s 9 do 15 kilograma mesa. Mnogi će poznavatelji janjetine reći da je ovo meso bolje jer je zrelije, a može se i pripremati na više načina od onog sasvim mladog koje se uglavnom peče pod pekom ili na ražnju. Već za janjetinu s gradela treba malo zrelije meso, odnosno kotleti koji se tako najčešće pripremaju pa moraju biti malo veći. To je specijalitet grada Paga. Poseban je i žgavacet od janjetine. Meso se poprži na luku pa dodaju rajčica i začini, i sve se kuha dok meso ne omekša. Pri kraju se zalije vinom i posluži s domaćim njokima te pospe ribanim paškim sirom.
E baš je taj sir ‘kriv’ za to što se janjetina kolje tako mlada. Kako je to ipak gospodarski jači prehrambeni proizvod od janjetine, treba što prije maknuti janjad od majki ovaca kako bi se mlijeko ponovno moglo siriti. Mladi zrije dva mjeseca i lako se reže, a zreli treba čekati i do godinu dana i tvrd je pa se mora trgati. Paški je sir uveden u Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske, a posljednjih godina osvaja i svjetska priznanja. Sirana Gligora iz Kolana, čiji je sir iz maslinove komine u ožujku ove godine osvojio prvo mjesto u kategoriji ovčjih sireva na World Cheese Championshipu u Wisconsinu u SAD-u, dobio je 99,9 od mogućih 100 bodova. Sazrijevao je u dijelovima maslina koji ostanu nakon proizvodnje ulja pa je dobio specifičnu aromu kakvu je nemoguće postići natapajući zreli sir u maslinovo ulje. Tehnologija je slična proizvodnji sira u vinu, no okus, naravno, sasvim drugačiji.
