Uvijek pod nadzorom

Djeca mogu početi učiti plivati već kao četveromješćene bebe jer imaju izražen refleks plivanja, kao i mnoge druge reflekske koji se polako izgube do prve godine života. Refleks plivanja kod djece nestaje u šestom-sedmom mjesecu života pa je dobro prije toga početi ga učiti plivati. Treba iskoristiti djetetov osjećaj za gibanje u vodi i bebu pustiti u bazen, ali uz nazočnost roditelja i trenera plivanja. Gotovo sve škole plivanja imaju program za najmanje, tj. djecu od četiri mjeseca do tri godine. Možda učenje plivanja četveromješćenog djeteta nekome zvuči pretenciozno, no ne radi se o driljanju budućih olimpijaca nego o zdravom razvoju djeteta. Plivanje je jedan od najzdravijih sportova i drukčiji je od svih ostalih jer u toj tjelesnoj aktivnosti sudjeluju svi mišići, što je iznimno važno za razvoj i zdravo odrastanje djeteta. No, ne treba očekivati da će petomješćena beba postati izvrstan plivač. Ona će se naučiti gibanje u vodi i razviti pozitivan osjećaj prema takvom ugodnom, a plivati će naučiti znatno kasnije nego hodati jer dijete treba bezbroj puta ponoviti motoričke pokrete da bi ih sinkroniziralo, a kod plivanja se radi o vrlo velikom broju ponavljanja – od čak osam tisuća puta, smatraju stručnjaci. To znači mnogo sati provedenih u bazenu pod stručnim vodstvom i u pratnji jednog od roditelja. No, isplati se uložiti vrijeme jer se istovremeno radi o ulaganju u zdravlje djeteta i stvaranje pozitivne navike koja će ga predodrediti za zdrav način života.

Mnogi roditelji ne shvaćaju važnost učenja plivanja pod stručnim vodstvom pa dijete uče sami ‘bakanjem u vodu’, no to je posve krivi pristup i može izazvati djetetov strah od vode. Plivati ne znači samo ‘boriti’ se uspješno s vodom nego i vladati plivačkim tehnikama, te biti spreman reagirati i na izazove koji se mogu dogoditi tijekom boravka u vodi, pogotovo u moru, na jezerima i rijekama. Tečaj plivanja je abeceda sigurnosti jer se prije svega bez trauma svladava plivačka tehnika, nauči pravilno disati, čuvati snagu, roniti… Roditelji čine mnoge pogreške tjerajući djecu u vodu i misleći da će ona sama od sebe proplivati. Dijete neće proplivati samo zbog toga što to roditelj želi i ne smije ga se sliti da ulazi u vodu ako to ne želi. Malo dijete može biti prestravljeno ako ga roditelj primjerice u moru pokuša naučiti plivati. Ono vidi samo vodu kojoj nema kraja i to ga može uplašiti. Zbog toga je vrlo važno da dijete doživi vodu kroz igru, da uživa u njoj i oslobodi se straha. Kroz igru će dijete upoznati vodu, plutati na njoj, radoznalo zaroniti tražeći školjke, ali roditelj uvijek mora biti nadohvat ruke. Vrlo je važno imati dijete pod nadzorom i biti uz njega jer se mala djeca mogu utopiti u samo deset centimetara vode, a utapanje je treći uzrok smrti male djece u zemljama Europske unije. Dijete postaje samostalno u vodi tek oko treće godine života i dotad ga se, ali ni poslije, ne smije ostaviti izvan vidokruga odrasle osobe.

No, dijete isto tako prvi strah od vode počinje osjećati oko treće godine života, pa se može dogoditi da malo dijete koje je, primjerice, prošloga ljeta uživalo u vodi, ovoga pokaže strah jer ima novu percepciju svijeta i života. Zbog toga je važno da nauči plivati pod stručnim vodstvom, najprije u bazenu, a poslije će mu, kad stekne sigurnost i samopouzdanje, biti svejedno gdje pliva. Ako dijete nije bilo u prilici plivati pod nadzorom trenera, trebat će mu više vremena da pokaže zanimanje za plivanje. Vrlo je važno da roditelj ima strpljenja i nabavi djetetu igračke prikladne za igru u vodi. Najprije se treba usmjeriti na prirodne materijale: pijesak, kamenčići, školjke, morski ugodaj koji će djetetu izazvati znaželjku, primjerice traganje za školjama u vrlo plitkoj vodi. Sve to treba upotpuniti ‘morskim igračkama; brodićima, kolutovima za napuhavanje, leptirićima (rukavićima, mišićima) za ruke, čamcima s prozirnim donom kroz koje dijete može gledati podvodni svijet… Usput je dobro ispričati mu i neku zanimljivu morsku priču i zainteresirati ga za život u moru, ali samo na pozitivnim primjerima. Malome djetetu ne treba pričati kako velike ribe jedu male ili o morskim psima i ostalim podvodnim ‘čudovištima’. Ono treba more doživjeti kao prijateljski prostor u kojemu će se osjećati sigurno kad nauči plivati.

Ne treba zanemariti ni odnos roditelja prema vodi jer kakav stav roditelj ima prema vodi, takav će usvojiti i dijete. Ako se roditelj nelagodno osjeća u vodi ili je se boji iako zna plivati, bolje je da ni ne pomišlja učiti dijete plivati. Obvezatno neka ga odvede na tečaj i prepusti taj posao stručnjaku ili osobu koja je iskusna plivač, a bliska je djetetu. Dijete koje u prvom godinama života počne učiti plivati neće razviti strah od vode. Ako je naučilo plivati i osjeća se sigurno u vodi, dijete može početi učiti i roniti, ali tek kad svlada tehniku disanja. I u taj proces snalaženja u vodi treba ga uvesti postupno da ne odustane već na početku.