Ideja

Novi predsjednik Uprave RBA u Hrvatskoj već je bio u toj upravi potkraj devedesetih. U međuvremenu je vodio Raiffeisenbank BiH. Povratak u Zagreb neće, kaže, pratiti veći zaokret u strategiji poslovanja.

O tome što ga konkretno čeka u Zagrebu, nije želio detaljno, kaže da je još prerano za to, no zna da neće biti prevelikih zaokreta u strategiji poslovanja. Za to, kaže, nema potrebe.

  • U Hrvatskoj imamo dobru ekipu, moj je prethodnik u osamnaest godina Banku dobru posložio, trebat će ‘naštimiti’ možda nekoliko manjih stvari. No treba biti oprezan, nije vrijeme za lud rast. Ekonomska situacija u Hrvatskoj nije nimalo dobra, ni iduće godine ne očekujem vidljiv napredak jer je to izborna godina, a tada se sigurno ništa radikalno ne mijenja. Godinu-dvije bavit ćemo se konsolidacijom, usklađivanjem s tržišnom situacijom. Za razliku od Bosne i Hercegovine, u kojoj smo tržišni lider, u Hrvatskoj nemamo taj položaj. Međutim, Banka je 2013., doduše, ne u nominalnom iznosu, nego u relativnom, ostvarila najbolju profitabilnost, što je s obzirom na okružje odličan rezultat – govori Müller.

Na pitanje koji će smjer Banka zauzeti s obzirom na to da realni sektor ne frca obiljem isplativih projekata, procjenjuje da će se mrvicu više orijentirati na ‘retail’. Ima dobru bazu klijenata i mrežu poslovnica, što je odlična podloga za takav plan, no to ne znači da diže ruke od poduzeća. Istina, nema previše projekata koji traže financiranje, oni veliki dovoljno su veliki da su zainteresirali i međunarodne financijere, pa je pitanje što će ostati za domaće banke. Budući da je već bio na kreditnom odboru u Zagrebu, Müller tvrdi da među malima i srednjima postoji posve solidna baza investicijskih programa – u trgovini, manjoj proizvodnji, turizmu – koje je isplativno financirati jer njihovo poslovanje ima budućnost. Ipak, treba, kaže, biti oprezan u analizi i s poduzećima stvoriti realan plan. A financiranje države?

  • Uvijek smo bili jedan od ozbiljnijih financijera države. Ne pretjerujemo u financiranju, no govorimo o ozbiljnim iznosima koji se neće povećavati, dakle izloženost prema državi ostat će na približno jednakoj razini kao dosad – kategoričan je.

Teško je bilo izbjeći pitanje nenaplativih plasmana i nekretninskih portfelja. Müller procjenjuje kako bi se loši plasmani iduće godine mogli stabilizirati, dakle ove će godine još rasti, iduće godine možda napokon stati. O većem padu još nema govora. Da bi RBA lakše mogao ‘navigati’ nekretninskim problemom, može se zaključiti iz (javnosti baš i ne tako poznatog) podatka da je otkupio Raiffeisen stambenu štedionicu, dotad u izravnom vlasništvu središnjice u Beču. Štedionica, tvrdi Müller, ima zdrav portfelj, no svjestan je da se problem nekretnina neće riješiti sve dok se ne oporavi BDP zemlje. – Morali smo povećati rezerviranje za loše plasmane kao i sve druge banke. Ono što se od nekretnina prodaje, naravno, prodaje se teže, no nema drame. Recimo to ovako: to me zabrinjava, ali spavam mirno – zaključuje Müller.

Razloga za malo lošiji san više pronalazi u selidbi iz Sarajeva, koje mu je u četvrtom godina postalo istinski dom. No ni šest zagrebačkih godina nije zaboravio pa računa na to da će nostalgijska brzo minuti. Bude li ga morila previše, ublažit će je u prirodi, u kojoj puni baterije. A barem nje u Hrvatskoj ima napretak.

Kad smo razgovarali o novom položaju, još je u Sarajevu pakirao posljednje kutije iako je s novim/starim zagrebačkim kolegama (u Upravi ga čekaju stari kolege Jasna Širola, Mario Žižek, Vesna Ciganek, Zoran Koščak) već uspio održati pravi teambuilding. Odmah i dobra vijest za novinare – kaže kako će Banka ubuduće biti komunikacijski otvorena.