Mirjana Mikulec

Ako je zaposlenih u tvrtki previše, posao se lako razvodi. Dizajnerica interijera i vlasnica tvrtke Domus nobilis inzistira na neposrednome, osobnom kontaktu s klijentima, zbog čega ima samo sedmero zaposlenika.

Kada je riječ o dizajnu u Hrvatskoj, kod nas ima mnogo ljudi koji rade sjajan posao, od dizajnera do arhitekata. Rade odlično, samo im treba pružiti više prilika i posla. Nažalost, problem je uvijek nedostatak novca jer teško se kvalitetno možete izraziti s nedovoljno financijama. Imamo sjajnih ljudi koje ne možemo financirati, to je najveći problem u hrvatskom dizajnu. Ipak, valja reći da su se u posljednjih deset godina stvari čudom promijenile nabolje – tvrdi Mirjana Mikulec, jedna od najboljih hrvatskih dizajnerica interijera koja je u rodnom Zagrebu prije osam godina pokrenula poduzeće Domus nobilis (studio za dizajn interijera zove se Mirjana Mikulec interijer).

Danas tvrtka zapošljava sedmero ljudi i svatko je zadužen za svoj dio posla, od arhitekata preko dizajnera do marketingaša. Ima i stalne vanjske suradnike te kooperante poput, primjerice, raznih obrta potrebnih za oblikovanje i opremanje prostora. Dosad je Domus nobilis ‘upristojio’ više od 250 privatnih i javnih prostora.

Od najranije dobi nešto sam crtala i očito imala poseban osjećaj za estetiku. Nakon završene srednje ekonomske škole odlučila sam baviti se dizajnom pa sam upisala školu za dizajn kako bih postala dizajnericom. Tada se jedva znalo da postoji takvo što. Kad sam završila to stručno obrazovanje i službeno postala dizajnericom interijera, počela sam tražiti posao. Najprije sam, početkom dvije setinu, počela raditi u EL-panelima, zatim u arhitektonskom uredu te u salonu ekskluzivnog namještaja u kojem sam upoznala talijanske partnere koji su se bavili dizajniranjem namještaja i prostora. Od njih sam mnogo naučila, što mi je očito bila dobra i velika odskočna daska za dalje. Uz to sam mnogo sama istraživala, noći i noći provela sam na internetu upijajući sve o dizajniraju prostora. Odlučila sam stoga pokrenuti vlastitu tvrtku i početi posao. Budući da sam bila bez prebijene lipe, dignula sam nenamjenski kredit od pet tisuća eura i počela od nule. Nisam imala nikoga iza sebe, nitko me nije gurao, nisam članica nijedne stranke, imala sam samo moralnu potporu obitelji. Kredit je bio potrošen za temeljni kapital, dakle za otvorenje, za osnovno uređenje prostora te računalo. Tada sam imala dva klijenta, u međuvremenu je rastao njihov broj, no valja reći kako je to bilo i zlatno vrijeme, konjunktura, kad je bilo posla za sve, od savjetovanja do uređenja.

Kada je riječ o mogućim konfliktima s klijentima, objašnjava da najčešće nema problema. Ako klijent želi nešto što joj zbog estetskih ili funkcionalnih razloga nije prihvatljivo, potruditi se objasniti mu da će upravo on živjeti u takvom prostoru te da, prije svega, mora uživati u njemu; objasni mu i zašto mu to ne bi savjetovala.

Sve je vrlo jednostavno: prostor koji uređujete mora oslikavati ljude koji će u njemu živjeti i ponajprije njima mora biti ugodan i funkcionalan za život – kaže Mikulec.

Ipak, ne radimo samo s privatnim klijentima i ne dizajniramo samo stanove, surađujemo i s tvrtkama. Primjerice, dizajnirali smo prostor hotela Parentium u Poreču. Ondje smo se prvi put susreli s hotelskim prostorom, to je bio rad na idejnom projektu koji su drugi izvodili. Uređivali smo i restorane, kafiće, primjerice Metropolitan u zagrebačkom Arena centru, novotvorenim Atrij u Teslinoj ulici, Podravsku banku, razne stomatološke ordinacije, poliklinike, ali i eksterijer, gdje možete mnogo toga osmisli. Nismo specijalizirani samo za interijere, radimo i kompletno arhitektonske projekte po sistemu ‘ključ u ruke’. Nedavno sam počela proizvoditi proizvode pod vlastitim brendom M home. Dizajniram tepihe u suradnji s tvornicom Saga Saga, zatim mirisne svijeće koje nam proizvodi PC grupa, a prodaju se u Lesnini. Imala sam i ideju za dizajniranje posteljine, već je napravljen prototip, no s obzirom na to da nismo dobili poticaje, zasad ništa od toga. Nadamo se da ćemo u vezi s tim uspostaviti suradnju sa zagrebačkom Naftalinom koja ima dugogodišnje iskustvo s tekstilom. Razmišljam i o proizvodnji stolaca, neke skice već imamo. Upustila sam se u taj dizajn, htjela sam da to bude hrvatski proizvod, no to je zasad nemoguće pa će ta proizvodnja najvjerojatnije ići u Italiju ili Španjolsku, u kojima već imamo neke kontakte. U tim smo zemljama, naime, pronašli dvije tvornice pa ćemo ondje pokušati proizvoditi namještaj – kaže Mirjana Mikulec.