Nakon lanjske eksperimentalne faze prvi put u povijesti festivala nijedna premijera nije doživjela reprizu. Taj je presedan bio vrijedan oko milijun i pol kuna. A ni ove godine program ne obećava…
Naš najdugovječniji i najugledniji, većinom od države financirani festival već je dva desetljeća u konceptnim, financijskim, i producijskim previranjima. Uvjetovan organizacijskim i financijskim modelom, u tim je svojim traženjima sada zaista dosegnuo vrhunac. Od tri lanjska premijerna dramska naslova dva se prema ipak postavljenim standardima kvalitete na tom festivalu mogu smatrati fijaskom, stoga je bilo nužno ukloniti ih s programa (‘Platon: Obrana Sokratova’ i ‘Bacači sjenki: Otac hrabrost’). Treći, sporan i prije Dolenčićeva dolaska na mjesto intendentu Igaru, lanjski je projekt Bobe Jelčića i Nataše Rajković ‘Allons enfants’ koji je lani uvršten na program, a ove godine opet skinut.
Nakon lanjske eksperimentalne faze prvi put u povijesti festivala nijedna premijera nije doživjela reprizu. To je doista presedan, vrijedan, usput budi rečeno, oko milijun i pol kuna, više ili manje. Ove godine možemo samo reći: O, Bože, koja sreća što je ove godine Shakespeareova obljetnica rođenja! Divnog li pokrića za eskapizam u izvorne programske postavke! Prvi je premijerni ovogodišnji naslov Shakespeareova drama ‘Romeo i Julija’ u režiji Jagoša Markovića, uprizorena u ambijentu dvorca Skočibuha; festivalski dramski ansambl, produkcija matične kuće. Drugi je Držićev ‘Dundo Maroje’, također ga izvodi festivalski dramski ansambl u režiji Krešimira Dolenčića. Ravnatelj drame i intendant potpisuje također režiju književnih večeri, pripovijetke Ivana Vidića ‘Naplatna stanica’ u produkciji Hrvatskoga društva pisaca. U istom, lani započetom nizu književnih večeri ove nas godine očekuje još jedna, tekst Ive Brešana ‘Bez odraza’ u režiji Vinka Brešana.
