Sveučilišni kampus Očekuje se 80 posto potrebnih sredstava iz fondova EU

Nakon što je Vlada Sveučilištu napokon darovala nekretnine na zagrebačkom Borongaju, projekt kampusa ima izgleda javiti se na europske natječaje i dobiti dio novca za ambiciozan plan gradnje studentskoga grada.

Gradnja sveučilišnoga kampusa na zagrebačkome Borongaju godinama je neugodna tema jer stvari nikako da se pokrenu s mrtve točke. Projekt je nedavno ipak dobio nov vjetar u leđa jer je Vlada napokon, nakon godina odugovlačenja, Sveučilištu u Zagrebu darovala nekretnine na Borongaju. Predsjednik Vlade Zoran Milanović rekao je da to malen, ali važan doprinos koji država i Vlada mogu dati kako bi Sveučilište poboljšalo svoj materijalni status.

A upravo suvremenim Znanstveno-ucilišnim kampusom Borongaj mogu se povisiti znanstveni i visokoobrazovni standardi te se Sveučilište u Zagrebu može približiti svjetskoj eliti. Iako su i sami svjesni da je projekt daleko od provedbe, da se još mnogo toga mora napraviti i namaknuti velik novac, na Sveučilištu u Zagrebu puni su elana i optimizma.

Projekt je podijeljen u tri faze. U prvoj će se urediti samo trećina prostora, što obuhvaća gradnju fakultetskih zgrada za osam fakulteta, dom za pet tisuća studenata, gradnju i opremanje suvremenih laboratorija te preseljenje nekih državnih ustanova kao što su Državni hidrometerološki zavod i Carnet. Naravno, u toj bi se fazi trebala urediti i obnoviti infrastruktura na Borongaju.

Taj dio projekta vrijedan je petstotinjak milijuna eura i zbog veličine i mogućnosti financiranja podijelit ćemo ga u nekoliko faza. Prva faza preduvjet je da cijeli prostor živne i da kampus postane središte života istočnoga dijela grada – smatra Baletić.

U drugoj fazi gradili bi se sportski sadržaji, a treća bi faza na red došla za dvadesetak godina, kad bi se u skladu s budućim znanstveno-istraživačkim i obrazovnim potrebama prema najnovijim standardima.

Najviše igraju na kartu europskih fondova, iz kojih bi mogli dobiti i do osamdeset posto sredstava. Nadaju se da će onda država prepoznati važnost projekta i financirati ostatak. Ipak, realni su i ne očekuju da će odmah dobiti novac za financiranje cijelog projekta.

Sada ćemo se treći put prijaviti za financiranje iz fondova EU jer smo prva dva puta odbijeni s obrazloženjem da nemamo vlasništvo nad borongajskim zemljištem. Sad kad napokon imamo vlasništvo, nadamo se da ćemo proći na natječaju. Imamo spreman cijeli projekt i želimo povući što više novca. Ne želimo da netko na kraju ovog razdoblja kaže da nismo povukli novac jer nismo imali projekte. Projekti postoje i samo ih treba poduprijeti – kaže Baletić.

Ističe kako se nadaju da će novi ministar Vedran Mornar prepoznati važnost projekta i pružiti mu potporu kakvu zaslužuje.

Nažalost, često se u javnosti čuju izjave kako je Sveučilište u Zagrebu na dnu Šangajske rangliste petsto najboljih svjetskih sveučilišta, a pritom nitko ne kaže da je riječ o tri posto najboljih svjetskih sveučilišta. U tom kontekstu, da bismo se dalje istraživački i znanstveno razvijali, gradnja borongajskoga kampusa jedan je od važnih iskoraka. Zagrebačko sveučilište ima kvalitetu, ali prostorije u kojima rade neki fakulteti jednostavno nisu adekvatne. Laboratoriji su već zastarjeli jer se u zgradama katkad starima i više od sto godina više ništa ne može adaptirati.

Kampus Borongaj sigurno će povećati i broj stranih studenata koji bi došli studirati na Sveučilište u Zagrebu.

Mi to možemo i želimo. Ondje će biti najsuvremenija oprema, a i naši fakulteti moći će se povezivati i bolje surađivati te razvijati zajedničke projekte i inicijative. Želimo da kampus bude otvoren za sve građane, da se djeca ondje od malih nogu mogu upoznati sa znanosti i vidjeti koje im mogućnosti znanost otvara. Od njega želimo napraviti mali grad – ističe Baletić.

Upravo taj cilj da naprave mali grad stvarao im je probleme u pripremnoj fazi projekta. Urbanistički plan imao je na toj parceli od devedeset hektara ukratko obrazovno područje, što je bio problem jer na tako velikom području moraju biti razvijeni i drugi sadržaji.

Skupštini Grada Zagreba morali smo objasniti da je to mali grad, a ne samo skup zgrada i fakulteta. Riječ je o živom organizmu koji treba razvijati. Planiramo u jednoj fazi graditi i stanove za znanstvene novake kako bismo im olakšali razdoblje koje u novačkom statusu provode na Sveučilištu i kako ih ne bismo opterećivali kreditima. Sretni smo što smo i u tom dijelu našli kompromisno rješenje – dodaje Baletić.

Iako ideja da se kampus sagradi na Borongaju nije potekla od Sveučilišta, nego od političkog vrha. Sada su svjesni da alternative jednostavno nema i da on jedini jamči daljnji razvoj Sveučilišta u Zagrebu.

Živimo uz taj projekt, slijedimo smjernice Europske unije i njezina programa ‘Obzor 2020’, iskorištavat ćemo zelene izvore energije i najbolju svjetsku praksu, samo trebamo dobiti odgovarajuću pomoć od države i Europske unije, što će se, uvjeren sam, vratiti cijeloj državi i gospodarstvu – zaključuje Baletić.