Prema ugovoru o dugoročnom najmu Getroovih prodajnih centara, Mercator-H tvrtki Vjekoslava Gucića plaća sedamdesetak milijuna kuna na godinu. Preuzimanjem Mercatora tu je ugovornu obvezu, koja je, navodno, tako složena da se ne da razvrgnuti, na sebe preuzeo Agrokor.
Za njega vrlo povoljan ugovor s Mercatorom-H sklopio je upravo kad je na čelo te tvrtke iz Gucićevih direktorske ekipi u Getrou došao Hrvoje Štorga. Odustajanje od ugovora koji ima bilo bi nerazumno ako to ne mora učiniti.
Dobar ugovor zlata vrijedi. A ako je dobar i neraskidiv, vrijedi još više. Upravo je takav ugovor koji je prije malo više od četiri godine Vjekoslav Gucić sklopio s kompanijom Mercator-H. Da je dobar za Gucića, to se lako može vidjeti iz podataka o poslovanju njegove tvrtke GET Nekretnine dostupnih na portalu Poslovna.hr. Da je neraskidiv, to je, doduše, malo teže provjeriti, ali Mercatorov visoko-pozicionirani zaposlenik uvjerava nas da je upravo takav. I da je zato uteg u Hrvatskoj koji Todorić Agrokor dobiva preuzimanjem Mercatora.
Kako će se to razriješiti, može se samo pretpostaviti. Svi uključeni u priču, od Gucića do Agrokora, jednostavno su se ogušili na Liderove upite i u vezi s tim proglasili ‘silenzio stampa’. To je popularno u posljednje vrijeme. Jedino što je naprave nogometnički nitičko ne ostaje bez – novca. A u ovoj priči netko će ostati bez 70-ak milijuna kuna na godinu. Ali Gucić ili Todorić. Nakon što je godinama vrluđao u konceptu svoga trgovačkog lanca Getro, gubio tržišne udjele i još više prihode, Vjekoslav Gucić pronašao je najefikasnije rješenje za izvlačenje iz maloprodaje i gubitaka. U veljači 2010. prodao je Mercatoru-H brend Getro i njegovo poslovanje, a za držao je njegove nekretnine. Naglašalo se da je za Getroov brend i poslovanje tražio sto milijuna eura, ali da mu je Mercator-H za to platio sedamdeset milijuna. No taj je iznos odavno isplaćen i Agrokor nema ništa s tim. Agrokorov je problem što su Gucić i Mercator-H istodobno potpisali ugovor o dugoročnom poslovanju najmu 16 Getroovih funkcionalnih trgovačkih centara diljem Hrvatske i pripadajućih poslovnih objekata na ukupnoj površini većoj od 110 tisuća četvornih metara. Prema tom ugovoru Mercator-H svakog mjeseca plaća tvrtki GET Nekretnine 6,8 milijuna kuna najamnine, i to za objekte koji Mercatoru redom svaki za sebe stvaraju gubitak!
Nedvojbeno je da je preuzimanje Getroova poslovanja za Mercator-H bio jednako loš potez kao što je za Gucića bio dobar. Bila je riječ o dvama lancima s potpuno različitim poslovnim konceptima; povezivala ih je jedino česta blizina prodajnih objekata i još više to što je cijeli posao zaključen dok je na čelu Mercatora-H bio Hrvoje Štorga, koji je prije bio u Gucićevoj direktorskoj ekipi u Getrou. Iako je Štorga, očito, uvjerio središnjicu u Ljubljani kako će preuzimanje Getroa slovenskom lancu u Hrvatskoj povećati tržišni udjel na osam do devet posto, to se nikad nije ostvarilo. U godini preuzimanja Mercator-H povećao je prihode s 2,3 na tri milijarde kuna, ali u istoj godini već je počeo plaćati danak lošim ugovorima s Gucićem. Gucić su naglo počeli rasti, s prihvatljivih 27 milijuna kuna u 2009. na 64 milijuna kuna u prvoj godini preuzimanja. Gubitak je kulminirao u 2012., kad je iznosio 465 milijuna kuna, a lani je Mercator-H godinu završio s 2,6 milijardi kuna prihoda i 200 milijuna kuna gubitka. U tom gubitku trošak plaćanja najamnine Guciću nemala je stavka.
U svakom slučaju, ta je stavka previsoko opterećenje poslovanja Mercatora-H da bi Agrokor tek tako, olako, prešao preko nje u konsolidaciji Mercatorova poslovanja i njegova spajanja s Konzumom. Profinitne su marže u maloprodaji vrlo, vrlo niske (Konzum je lani na gotovo 13,5 milijardi kuna prihoda imao samo 170 milijuna kuna dobiti) i nitko si razumna u toj djelatnosti ne može priuštiti trošak najamnine od sedamdesetak milijuna kuna na godinu za objekte koje se ne zarađuju. A Todorić je svakako razumnan čovjek. No razumnim se pokazao i Gucić, kojemu bi bilo kakvo odustajanje od ugovora koje ima s Mercatorom-H bilo nerazumno ako to ne mora učiniti. A, navodno, to uopće ne mora jer je taj ugovor takav da je, opet navodno, gotovo neraskidiv. Potvrda ovih navoda jest i to da ga i nakon Štorina odlaska iz Mercatora nitko nije raskinuo iako se vrlo brzo pokazalo da je štetan za njih.