Shakespeareova godina

Kazalište Globe, Shakespeareova matična kazališna kuća, doprinos obilježavanju 450. rođendana legendarnog barda daje svjetskom turnejom ‘Hamleta’. Hrvati nisu bili oduševljeni obaviješten, pa se poziva na prilike koje su zaista vladale u Globeu u Shakespeareovo doba. Pozornica je tu bila gotovo pa dekor, odnosno događaj koji se zbiva u pozadini, dok je publika, kako u kojem dijelu Globea, pila, jela, zabavljala se, ljubovala… tako da, ako su posjetitelji obaviješteni o kakvom je načinu izvedbe riječ, može biti zanimljivo pogledati jedno čitanje i zabavno igranje ovoga dramskog klasika. Sve ono što je naša kultura učitala u Shakesperaeova djela posljednjih 540 godina, smjestivši ga u središte kanona naše zapadnoeuropske kulture, iz suvremene perspektive teško se može zanemariti. Donekle stadionska atmosfera vesele putujuće družine možda je u duhu nekadašnjega Globea, ali sve one koji od kazališta traže umjetničke, pa i glumačke dosege, ne ostvaruje zadovoljstvima.

Shakespeareov je 450. rođendan. Njegova ga nacija obilježava svečano, hrvatska kazališta i festivali onoliko koliko je to moguće. Kazalište Globe, Shakespeareova matična kazališna kuća, svoj doprinos daje svjetskom turnejom uprizorenjem najpoznatijeg autorova djela – ‘Hamleta’. Krenuli su na prvo gostovanje baš na njegov rođendan, 24. travnja. Svima koji su mogli pogledati gostovanje, bilo u Hrvatskoj u Zagrebačkom kazalištu mladih 17. lipnja, bilo u nekoj od drugih zemalja na turneji, bit će jasno da se takva uprizorenja Hamleta, u stilu Globea, jako razlikuju od onih na koja smo se do sada naviknuli.

Naime, Globe je poznat po tome što je više turistička, rekonstrukcijska atrakcija negoli teatar koji bi na umjetnički način uprizoravao Shakespeareova djela. Pri tome se trudi biti povijesno dama neće imati snage za dulju i ozbiljniju karijeru. Čak je i sama izjavljivala kako je prvim albumom rekla sve što je imala reći. ‘Ultraviolence’ najbolji je dokaz da su skeptici, pa i ona sama, imali krivo. U produkciji Dana Auerbacha, polovice The Black Keys, i u suradnji s njim Lanin novi album zvuči kao sjajni rock-soundtrack iz najboljih filmova Davida Lyncha. Odličan drugi album, gotovo bez loše pjesme, hranar je u iskoraku u vode rocka i bluesa, zbog čega će Del Reyova svakako pridobiti još više poklonika svoga rada, što je najbolja preporuka koju vam mi možemo dati.