Pohvale pamtimo kratko, negativne komentare mnogo dulje

Kritiziranje je negativno i nepoticajno, ali i neproduktivno. Potiče kemijsku reakciju proizvodnje kortizola, hormona koji doslovce prekida razmišljanje i prebacuje nas na radnu brzinu preživljavanja. Njegovi učinci mogu trajati 26 ili više sati, utiskujući duboko negativnu interakciju, često uz preuveličavanje događaja.

Jeste li se ikada zapitali zašto se negativni komentari i razgovori na nas lijepe mnogo čvršće nego pozitivni? Kritika od šefa, razmirice s kolegom, svada s prijateljem – emotivan ugriz iz bilo kojeg od navedenih smjerova može učiniti da zaboravite cijeli mjesec vrijedan pamćenja i slavlja zbog nekog postignuća. Ako ste bili prozvani lijepim, nepažljivim ili proglašenim razočaranjem, izvjesno je da ćete to dugo pamtiti i internalizirati povredu, dakle pospremiti je duboko u sebe. S druge strane, ispada da je nekako lakše zaboraviti ili umanjiti važnost svakog trenutka kada su vam ljudi rekli da ste talentirani, savjesni ili da ih činite ponosnima.

Kemija igra veliku ulogu u tom fenomenu, naglašavaju Judith E. Glaser, CEO Benchmark Communicationsa i predsjedateljica The Creating WE Instituta, te Richard D. Glaser, biokemičar i osnivač The Creating WE Instituta, autori knjige ‘Conversational Intelligence’. Kada smo suočeni s kritikama, odbacivanjem ili strahom, kada se osjećamo marginalizirani ili svedeni na minimum, naše tijelo proizvodi veće količine kortizola, hormona koji doslovce zatvara središte razmišljanja u našem mozgu i aktivira centre sukoba i zaštitničkog ponašanja. U tom trenu postajemo reaktivni i mnogo osjetljiviji. Tada kritike i negativnosti doživljavamo mnogo većima nego što jesu. Ti učinci oslobođenoga kortizola mogu trajati čak 26 ili više sati, utiskujući negativnu interakciju duboko, u trajnu memoriju uz vrlo vjerojatno preuveličan ishod zbivanja. Kortizol djeluje kao tableta s vremenskim otpuštanjem; dakle što više razmišljamo o svom strahu, duži je utjecaj hormona.

Pozitivni komentari i razgovori također proizvode kemijsku reakciju. Potiču proizvodnju oksitocina, hormona koji potiče osjećaj ugođe, zadovoljstva, podiže našu sposobnost komunikacije, suradnje i povjerenja prema drugima aktiviranjem neuronske mreže u našem prefrontalnom korteksu. No problem je što oksitocin metabolizira brže nego kortizol, pa su njegovi učinci manje dramatični i kratkotrajni. Baš zbog te lako dokazive činjenice o neurokemizmu svakog razgovora i komunikacije iznimno je važno za sve, a posebice za menadžere, voditi računa o međuljudskim odnosima. Ponašanje koje povećava razinu kortizola smanjuje ono što bi se moglo nazivati komunikacijskom inteligencijom ili kako su to Glaseri nazvali C-IQ, odnosno sposobnost osobe da se poveže, misli inovativno, empatično, kreativno i strateški. Ponašanje koje potiče oslobađanje oksitocina, naprotiv, podiže C-IQ.

Niko mi ne može ukrasti najljepšu istinu moga života: u šestoj godini čitao sam ‘Netočku Nezvanovu’ F. M. Dostojevskoga. ‘Bijele noći’ također. Plakao sam, a ništa nisam shvaćao. Danas znam da je književnost nešto više od pukog sustava slova i znakova. Književnost iznije iz tajne ljudskog bića, iz nedirnute čistoće postojanja. Sve ostalo površne su bilješke, novinarske sitnice i nevine prijateljske razglednice. Druženje s književnošću avantura je koju ništa drugo ne može zamijeniti. Čitanje je putovanje nečijom dušom za koju, divnim čudom, otkrivate da je vaša vlastita – tako o knjigama zbori hrvatski književnik Tito Bilopavlović, poglađujući ‘u sridu’. Doista, koliko nas je puta dirnulo da nismo Pale sam na svijetu jer knjiga pokazuje da bar još jedna osoba misli kao mi? Dobra knjiga svojevrsno je utočište, izvor iz kojega crpimo snagu za novo sutra, prijatelj koji nas neće iznevjeriti ni onda kad ostanemo napušteni i sami. Liderima tvrtki ona je i mnogo više od toga.

Istraživanje je pokazalo da čak 67 posto ljudi na najvišim položajima u tvrtkama čita knjige o liderstvu. Ne samo zato da bi znali kako se nositi s funkcijom i ljudima. Lideri žele da im i ljudi kojima upravljaju razmišljaju liderski. Utjecaj i ugled lidera tvrtki s čitanjem – i objavom o onome što se čita (recimo, u TV emisiji ili na blogu) – učvršćuju se, produbljaju i postaju važniji. Prvi čovjek Microsofta Bill Gates, i većinu vremena najbogatiji čovjek na svijetu, također je poznat po svojim preporukama za čitanje.