Nije dopušteno neoporezivo nadoknaditi troškove službenog putovanja članu uprave koji nije zaposlen u toj tvrtki. To je strancima teško razumjeti jer su u većini država u okružju troškovi službenih putovanja primarno povezani s poslovnom svrhom.
Prema hrvatskim poreznim propisima, trgovačka društva, obrtnici i drugi gospodarski subjekti mogu fizičkim osobama neoporezivo nadoknaditi ili na drugi način podmiriti izdatke povezane sa službenim putovanjem samo kad se ti izdaci nadoknađuju fizičkim osobama koje su kod isplatitelja u radnom odnosu. Tako npr. nije dopušteno neoporezivo nadoknaditi troškove službenog putovanja članu uprave koji u tom trgovačkom društvu nije zaposlen, iako prema postojećim propisima član uprave ne mora biti u radnom odnosu.
To je strancima katkad teško razumjeti jer je u većini država u okružju nadoknađivanje troškova službenih putovanja primarno povezano s gospodarskom svrhom nastalih troškova. Naši porezni propisi stroži i, osim poslovno uvjetovane povezanosti, sužavaju krug fizičkih osoba isključivo na radnike koji su zaposleni kod isplatitelja.
Radni odnos uvjet je priznavanja izdataka povezanih sa službenim putovanjem, a radnik može biti zaposlen s punim ili nepunim tjednim radnim vremenom. Kad je riječ o radniku zaposlenom s nepunim radnim vremenom, razdoblje provedeno na službenim putovanjima mora biti povezano s opsegom ugovorenog nepunog radnog vremena. Osoba zaposlena na samo nekoliko sati tjedno ne može sve dane u tjednu biti na službenom putovanju. Ako trgovačko društvo ili obrtnik nadoknađuje izdatke povezane sa službenim putovanjem osobi koja kod njega nije zaposlena, ta se isplata oporezuje kao drugi dohodak fizičke osobe. Ako putovanje nije motivirano službenom svrhom i obavljanjem poslova za naručitelja, već se radi o ugošćivanju poslovnog partnera, putni troškovi mogu se smatrati reprezentacijom.