Kritiziranje je negativno i nepoticajno, ali i neproduktivno. Potiče kemijsku reakciju proizvodnje kortizola, hormona koji doslovce prekida razmišljanje i prebacuje nas na radnu brzinu preživljavanja. Njegovi učinci mogu trajati 26 ili više sati, utiskujući duboko negativnu interakciju, često uz preuveličavanje događaja.
Jeste li se ikada zapitali zašto se negativni komentari i razgovori na nas lijepe mnogo čvršće nego pozitivni? Kritika od šefa, razmirice s kolegom, svada s prijateljem – emotivan ugriz iz bilo kojeg od navedenih smjerova može učiniti da zaboravite cijeli mjesec vrijedan pamćenja i slavlja zbog nekog postignuća. Ako ste bili prozvani lijepim, nepažljivim ili proglašeni razočaranjem izvjesno je da ćete to dugo pamtititi i internalizirati povredu, dakle pospremiti je duboko u sebe. S druge strane, ispada da je nekako lakše zaboraviti ili umanjiti važnost svakog trenutka kada su vam ljudi rekli da ste talentirani, savjesni ili da ih činite ponosnima.
Kemija igra veliku ulogu u tom fenomenu, naglašavaju Judith E. Glaser, CEO Benchmark Communicationsa i predsjedateljica The Creating WE Instituta, te Richard D. Glaser, biokemičar i osnivač The Creating WE Instituta, autori knjige ‘Conversational Intelligence’. Kada smo suočeni s kritikama, odbacivanjem ili strahom, kada se osjećamo marginalizirani ili svedeni na minimum, naše tijelo proizvodi veće količine kortizola, hormona koji doslovce zatvara središte razmišljanja u našem mozgu i aktivira centre sukoba i zaštitničkog ponašanja. U tom trenu postajemo reaktivni i mnogo osjetljivi. Tada kritike i negativnosti doživljavamo mnogo većima nego što jesu. Ti učinci oslobođenoga kortizola mogu trajati čak 26 ili više sati, utiskujući negativnu interakciju duboko, u trajnu memoriju uz vrlo vjerojatno preuveličan ishod zbivanja. Kortizol djeluje kao tableta s vremenskim otpuštanjem; dakle što više razmišljamo o svom strahu, duži je utjecaj hormona.
