IGRA SE ZA USPJEH VEĆI I OD HOLLYWOODA

Hrvatski programeri rade jednako dobre aplikacije kao i njihovi kolege u Silicijskoj dolini, poručio je Justin Kan, partner u Y Combinatoru, koji pripada krugu najpoznatijih svjetskih akceleratora za startupove. Taj svjetski stručnjak za startupove bio je jedan od najvažnijih sudionika konferencije Shift u Splitu, a posebnu pozornost posvetio je tvrtki Oradian, s kojom želi surađivati, a koja programira bankovni softver za mikrofinanciranje i njime osvaja zemlje Afrike, Azije i Južne Amerike. Kan je dodao da su europski programeri inače izvršni, usput hvaleći Hrvate i Slovence. Nije to ni morao Kan izgovoriti, znamo i sami da bez genijalnih programera ne bi bilo ni novih tehnologija, kao i da su hrvatski programeri izvršni. Jer osim što postižu izvrsne rezultate na domaćem terenu, rade i u najprestižnijim svjetskim tvrtkama kao što su Google i Facebook.

Iako Hrvatska nije tehnološki razvijena zemlja, neki od najboljih svjetskih uradaka dolaze upravo iz Li- jepe Naše, poput mobilnih aplikacija za pametne telefone, videoigara, dizajna… Gotovo iza svih tih projekata stoji mladi ljudi koji su u kreativno-poduzetničku pustolovinu uložili ideju, entuzijazam, znanje i bezbroj radnih sati. Mnogi od njih su ‘igrajući’ se tijekom studija stvorili svjetski konkurentne proizvode koristeći se samo računalom bez dodatnih ulaganja.

Mladi hrvatski poduzetnik Ivan Klarić razvio je Score Alarm, vrlo popularnu mobilnu aplikaciju za iPhone za praćenje sportskih rezultata uživo, za koju je prodao prava Hrvatskoj Lutrijii. Nakon što je aplikacija testirana i izvršno prihvaćena na hrvatskom tržištu, napravljen je nova verzija Score Alarma, kojom se može pratiti 19 sportova i koja osvaja svjetsko tržište, posebno američko i azijsko; najviše Južnu Koreju i Singapur.

Otkako je prije dvije godine izašla prva verzija Score Alarma, Klarić je postavio cilj da do Svjetskoga nogometnog prvenstva u Brazilu, koje je upravo u tijeku, bude više od 500 tisuća puta preuzeta posredstvom pametnog telefona. Aplikacija je usavršena tako da se njome prate sportski rezultati na svjetskoj razini, što je čini konkurentnom sličnim aplikacijama velikih svjetskih tvrtki. Klarić očekuje da će je u skorošnje vrijeme imati sve svjetske kladionice jer ljubitelji igara na sreću trebaju aplikaciju koja im omogućuje trenutačni uvid u stanje na sportskim natjecanjima. Osim brojnih kladioničara, promidžbi Score Alarma pridonijet će i povećanje uporabe pametnih telefona, koji će do 2017. imati udio od 87 posto na tržištu mobilnih uređaja. Korisnici aplikacije igara jedna je od domaćih industrija koje najbrže rastu. Iako računalne i mobilne videoigre proizvodi nekoliko malih tvrtki, konkurentne su u svijetu.

Nije ‘game over’, nego je prava žustra igra hrvatskih developera i dizajnera, stvaralaca novih digitalnih vrijednosti, tek počela. Globalno tržište videoigara već ih poštuje i nagrađuje.

Ulazak u EU mijenja poljoprivredne navike. Otkupna cijena pšenice formira se na tržištu – Hrvatske i okolnih država. U Hrvatskoj je cijena 1,05 kuna po kilogramu, u Mađarskoj bar 1,20, u Sloveniji 1,40, a u BiH 1,45 kuna po kilogramu. I mali proizvođači postali su svjesni te razlike, pa se počinju udruživati radi lakšeg izvoza. Naravno, ima i onih koji bi radije cijenu pšenice formirali traktorskim blokadama.

U odnosu na prošlu godinu sada je lakše izvesti u EU. Više je potencijalnih kupaca, upiti iz inozemstva stižu svakodnevno, direktno od prerađivača kao i od trgovaca. Osim toga u okruženju se nude više cijene, iako postoje troškovi transporta – kaže Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.

No problem je što se u europskim zemljama najčešće proizvodi pšenica drugačije kvalitete i prema drugačijim parametrima (udio proteina, vlage itd.) pa im se domaći proizvođači moraju prilagoditi. Pitanje je hoće li to biti moguće ove godine, ali u budućnosti se, smatra Brlošić, definitivno ide u tom smjeru.

Hrvatske potrebe za pšenicom na godišnjoj su razini 500-600 tisuća tona, a ove je godine zasijano oko 150 tisuća hektara s očekivanim prinosom od četiri tone po hektaru, što znači da bi se sva proizvodnja mogla plasirati na domaćem tržištu i da neće ostati previše za izvoz. Manja ponuda trebala bi utjecati i na višu cijenu, ali s obzirom na to da s druge strane postoje i znatne zalihe u europskim zemljama, sumnja se da će cijene rasti. Kako će se karte na domaćem i stranom tržištu na kraju podijeliti ovisi, naravno, o cijeni. Lani se, kaže Brlošić, pšenica nigdje u okruženju nije mogla kupiti po nižim cijenama od Hrvatske, a tako bi moglo biti i ove godine jer se u Mađarskoj sada očekuje cijena od 1,20 da 1,30 kuna po kilogramu, 1,45 kuna u Sloveniji i 1,40 u BiH.

Interes stranih otkupljivača pojačan je i zato što je ove godine zasijano manje pšenice i kod nas i u okruženju. Pogodila nas je bolest hrđe, elementarne nepogode itd., što će utjecati na slabiju kvalitetu pšenice i manji prinos, koji ove godine neće ići iznad četiri tone po hektaru. Osim toga ove je godine zasijano 20 posto manje površina – kaže Antun Laslo, predsjednik poljoprivredne udruge Život, dodajući da situacija nije mnogo bolja ni u okruženju, koje je također pogođeno vremenskim nepogodama, a u Ukrajini je praktički ratno stanje.

U BiH je poplavama najviše pogođena Posavina, gdje je i zasijano najviše pšenice, pa sada tamošnji otkupljavači, kaže Laslo, nude 1,4 kune po kilogramu pšenice uz avansno plaćanje, što je znatno više nego što se očekuje na domaćem tržištu. Interes za hrvatsku pšenicu postoji, dodaje, i u Austriji i Sloveniji. Koliku će cijenu ponuditi domaći otkupljavači zasad je nepoznato jer najveći šute, a prema najavama trebala bi za početak biti oko 1,05 kuna po kilogramu, koliko je iznosila i lani, a u 2012. bila je 1,35 kuna. Prema kalkulacijama proizvođača, cijena bi trebala biti barem 1,50 kuna po kilogramu.

Najveći otkupljavač ove godine bit će Granolio, koji je od Agrokora preuzeo neke mlinove, i osječko Žito. U Agrokoru su poručili da su izasli iz mlinarskog bisnisa te da će ove godine otkupljavači male količine pšenice i postovati tržišne cijene.

S druge strane, nije sve u izvozu pšenice tako jednostavno. Hrvatski proizvođači, posebno manji, nisu još dovoljno spremni i organizirani za takve pothvate. Generalno je ključni problem ovisnost proizvođača o otkupljavačima, koji su im ujedno i dobavljači repromaterijala (sjeme, gnjivo itd.), i pritom obraćuju visoku maržu, a kojima su obvezni prodati pšenicu na kraju žetve ili ih isplati u novcu, što je mnogo rjeđi slučaj.

Upravo tom scenariju planiraju pribjeći u Baranji. Svakodnevno dobivamo upite iz Slovenije, Austrije, Italije i Mađarske. Od manjih kupaca do velikih poput Nestléa, koji imaju svoje silose diljem Europe. Zajedničko im je da daju bolje uvjete nego domaći – kaže Petar Pranjić, predsjednik poljoprivredne udruge Baranjska brazda.

Iako upita ima, poljoprivrednicima je teško davati obećanja inozemnim kupcima jer do prvog otkosa ne znaju koliko će pšenice i koje kvalitete imati s obzirom na ovogodišnje bolesti i oborine.

Ove ćemo godine svu pšenicu koja se može prodati vani po višim cijenama tamo i prodati i s razlikom u cijeni pokriti obveze prema otkupljačima. Ako možemo Slovencima prodati pšenicu po 1,3 kune po kilogramu, zašto bismo je prodali u Hrvatskoj po 1,05 i li 1,10 kuna? – pita se Pranjić, ističući da je to put kojim će proizvođači ići u budućnosti. Kod uljara već postoje uhodani poslovi s inozemnim kupcima i sada će se to nastojati primijeniti i na pšenicu.

Nakon što se upoznamo s modelom otkupa u okolnim zemljama spremni smo tamo prodati pšenicu. Postoji mogućnost da u druga Život bude posrednik između proizvođača i zainteresiranih kupaca, a preko zadruge u Kutjevu planiramo postati i organizator jesenske sjetve. Zadruga bi trebala postati i centralno mjesto za opskrbu proizvođača repromaterijalom i otkup pšenice. Poljoprivrednici više neće dopustiti da trgovci, odnosno mešetari zarađuju na njima – kaže Laslo.

Trenutačno proizvođači, žele li izvesti svoju pšenicu, to moraju raditi samostalno i pojedinačno ishoditi porezni broj. No među proizvođačima ima i skeptičnih. Mato Mlinarić, predsjednik Hrvatskih nezavisnih seljaka, smatra da su priče o interesu stranih kupaca malo prenapuhane i ne vjeruje da će udio izvoza biti velik jer je kod nas najveći dio proizvodnje pšenice unaprijed ugovoren s velikim otkupljavačima. Problem kod izvoza pšenice je i to što seljaci nemaju svoje silose i što još nije zaživjela skladišnica.

Mlinarić smatra da je najveća odgovornost na državi, koja još uvijek nije uspjela osigurati uvjete da zaživi zakon o skladišnici, koja bi se mogla koristiti kao kolateral pri dobivanju bankarskih kredita, ni dovoljan broj licenciranih silosa. Kada bi to postojalo, proizvođači bi mogli biti mnogo manje ovisni o otkupljavačima i sami financirati proizvodnju. Sada je dobivanje kredita za proizvodnju pšenice, bez skladišnica i silosa, gotovo nemoguća misija i tako se nastavlja začarani krug skupe proizvodnje, niskih otkupnih cijena i međusobnog optuživanja.

U Žitozajednici kažu da je još rano za procjenu otkupne cijene pšenice i da nju uvjetuje tržište. Nijedan ozbiljan domaći mlin još nije izasao s cijenom, a neki inozemni trgovci nude 1,15 kuna po kilogramu pšenice.

Interes stranih kupaca prihvat je od ranije i mnogo više pšenice izvozimo nego što je uvozimo. Od ulaska u EU je razlika u tome što je trgovanje mnogo jednostavnije i nema carinskih i administrativnih prepreka – kaže Nada Barišić, direktorica Žitozajednice.

Prema podacima tog udruženja lani je izvezeno 394 tisuće tona pšenice (s time da je lani bila rekordna proizvodnja), najviše u Italiju, a uvezeno svega 26 tisuća tona.

Cijene će biti tržišne – kaže Ivica Čapo, direktor tvrtke Ameropa Žitni terminal u vlasništvu multinacionalne kompanije Ameropa Holding, koja otkupljuje pšenicu, ali ne ugovora unaprijed proizvodnju s domaćim proizvođačima. Prema njihovoj računici, na temelju tržišnih cijena u ovom trenutku, za hrvatsku bi pšenicu cijena bila 139 eura FOB (free on board/utovareno na brod), što ispadala 1,04 kuna po kilogramu. Zemlje u okruženju su, kaže Čapo, pune pšenice i cijene su na sličnoj razini, a Hrvatska je dio europskog/crnomorskog tržišta i samo tržište određuje cijene.