To je redovno odlikovanje koje dobivaju oni koji rade za dobrobit Kraljevine Danske. Prvi sam ga put dobio 2005., a ovo sad viši je stupanj Vitezova reda Dannebroga. Kraljica je na čelu reda koji ima više stupnjeva, a ja sam na početku. Nisam siguran u kojoj to mjeri ide protokolom, ali određen je vremenski raspon uvjet.
Danska je diplomacija odlično organizirana, to je ‘svemirski brod’ za mnoge države. Oni su angažirali privatne konzultante prije 20-ak godina, koji su im strukturirali funkcije ministarstva vanjskih poslova i uspostavili optimalan odnos s ministarstvom gospodarstva. Imaju apsolutno uzoran sustav koji pokazuje dobre rezultate.
Trgovinska predstavnstva posebna su funkcija unutar ministarstva vanjskih poslova, ali su odvojena od diplomatskog dijela veleposlanstava. Veleposlanstvo pak nema konzularne poslove jer to radim ja, uz još tri konzulata u Hrvatskoj. Dakle, neće duplicirati, ako imaju počasnoga konzula, koristit će se njegovim uslugama. Trgovinsko predstavništvo odgovara Kopenhagenu, a ne nužno veleposlaniku s kojim se koordinira. Naravno, svaki je počasni konzul izabran jer je aktivan u zajednici, dijelom i gospodarski, tako da svi mi služimo i kao kanal za povezivanje s gospodarstvenicima.
Imate sjajan primjer nedavnog referenduma koji je održan zajedno s izborima za Europski parlament. Danci ljubomorno čuvaju suverenost, ali su se sada odrekli dijela suverenosti na patentnom području. Sa 63 posto izglasovali su pristupanje unitarnom patentu i sustavu sudovanja unitarnog patenta EU. Pogledajte koja je to svijest kad oni na referendumu raspravljaju pitanja intelektualnog vlasništva da bi vidjeli što je za gospodarstvo bolje, a kod nas se na referendumu odlučuje o nekim savremenim vrijednostima! Danska ima moderan ured za intelektualno vlasništvo, koji je primjer mnogim zemljama, a s Hrvatskom ima potpisan ugovor o tehničkoj suradnji.
Kod nas nema svijesti o tome da nematerijalna imovina može stvoriti društveno bogatstvo. Prije nekoliko godina pitao sam ljude iz Agencije za privatizaciju je li jedna tvrtka u Hrvatskoj privatizirana na način da joj je procijenjena nematerijalna imovina. Rekli su da nije. Dubinu naše sljepoće o intelektualnom vlasništvu potvrđuje to da ni najžešći kritičari privatizacije nisu to isticali. Radim kao konzultant za nematerijalnu imovinu, imam priliku razgovarati s malim, srednjim i velikim poduzetnicima i vidim da gotovo nitko ne razumije kako bismo to mogli iskoristiti. Uvijek govorim da smo potkapitalizirani u odnosu na konkurenciju, a osim što nemamo kapitala, i danas imamo situaciju da izražavamo vrijednost kompanija ispod njihove stvarne vrijednosti. U tome nikako ne razumijem dioničare naših kompanija.
Problem je u tome što naši poduzetnici u zaštiti brenda vide više trošak, a ne investiciju. Ni Italija nije iskazivala vrijednost nematerijalne imovine u bilancama poduzeća do sredine 90-ih godina, kada sam tamo živio, da bi odjednom počeli procjenjivati svoje brendove. Pitao sam tamošnje stručnjake kako se Italija u par godina odjednom okrenula. Mislio sam da je bila neka zakonodavna promjena, međutim, dogodilo se to da su mnoge strane akvizicije propale. Englezi su dolazili kupovati talijanske kompanije i kad su vidjeli kako su talijanske tvrtke loše poslagane, odustajali su. Onda su talijanski vlasnici shvatili da moraju pripremiti kompaniju jer će preuzimanje tek onda biti obavljeno, i to s većim iznosom. Talijansko gospodarstvo koji puta funkcionira na način pozitivne seoske lukavosti. Jedan je shvatio, drugi su vidjeli i to je odjednom naglo krenulo.
Usvajajući standardne razvijenih gospodarstava postajemo konkurentniji. Što to prije uradimo, prije ćemo izaći iz tranzicijskog čistilišta. Drugo su pak praktične posljedice. Kad imate iskazano intelektualno vlasništvo, podižete vrijednost transakcije. Počevši od banalnog, da je u brošurama ili katalozima označen ‘copyright’. Koliko hrvatskih kompanija stavlja ‘c’ u krugu kod fotografije, ime kompanije i godinu u svojim katalozima? A da ne kažem da tamo treba pisati i ‘TM’ (trade mark), i ‘R’ (registered) u krugu kod imena i da to treba biti zaštićeno. Često to govorim malim poduzetnicima jer moramo biti svjesni da je naše tržište EU, a ne samo Hrvatska. Jedan poduzetnik nedavno je pitao sebe i sve nas kad će napokon regija prestati biti u središtu našeg interesa. Lijepo je da to bude i regija, ali naš je interes tržište EU, tamo možemo ostvariti uspjeh, ali usvajajući njihove standarde.
