Home / Biznis i politika / Zašto ne investirati u Hrvatsku? Zato što država koči investicije

Zašto ne investirati u Hrvatsku? Zato što država koči investicije

Investitor, kojem je vrijeme gradnje presudno, građevinsku dozvolu zaista može dobiti u 24 sata, ali tek nakon što pribavi 21 dokument.

Nakon šest mjeseci i nakon pribavljanja svih 21 odobrenja, suglasnosti i potvrde, na korak od građevinske dozvole, mjerodavni činovnici odlaze na zasluženi odmor, bez mogućnosti da se predmet preusmjeri drugim osobama.

Vjerojatno vam se čini čudan naslov i nimalo motivirajući za ova teška vremena u kojima nam je motivacija presudna. No pokušat ću vam u ovoj kratkoj kolumni prenijeti nešto što su i neki drugi poduzetnici osjetili na svojoj koži, ali, realno, većina građana zapravo nije vidjela, odnosno, svi mi plebiscitarno vjerujemo da su investicije te o kojima u većem dijelu ovisi razvoj ukupnog društva. I to je točno. Ali sve što radimo u društvu, počevši od državne administracije do zakonskog okruženja, radimo upravo protiv investicijskih aktivnosti u kakvu smo se mi upustili.

Naime, prije godinu dana započeli smo aktivnosti vezane uz projekt repozicioniranja, koji u svojim fazama ima nekoliko investicija, što manjih, što većih. Prema tom je planu prva investicija trebala biti Neostar gradnja. Riječ je o servisno-prodajnim modulima za sve marke automobila s pratećim sadržajima. Relativno svjež model i za europske okvire, projektno neprisutan na tržištu Republike Hrvatske. Investicija za naše prilike relativno solidna, dva deset milijuna kuna s planiranim zapošljavanjem na kraju procesa pedeset novih djelatnika na području cijele Hrvatske. A pedeset novih djelatnika je i zapošljavanje unutar pedeset novih obitelji. Vjerujemo da je uz brojne partnere na projektu ukupni učinak i veći.

Projektna faza odradili smo relativno brzo, unutar šest mjeseci, i ušli u područje primjene novog Zakona o gradnji. I tu počinje ‘naša potraga za dozvolom’.

Namjerno rečeno ‘potraga za dozvolom’ jer je tako i izgledalo. Naime, zamislite investitora koji ima dovoljno financijskih sredstava na raspolaganju da može graditi bez zastoja, ali presudno mu je vrijeme građenja. I tu ulazimo u najgori oblik birokracije do sada poznat. Danas vam možemo reći, na relativno jednostavnoj gradnji, da građevinsku dozvolu zaista možete dobiti u roku od 24 sata, kako je to rekla naša ministrica, ali tek nakon što prethodno pribavite 21 suglasnost.

Znači, upravo je nevjerojatna situacija u kojoj smo se našli jer novi zakon umjesto da je promijenio i redefinirao postojeći sustav u cijelosti, on se samo zapravo, na neki čudan i meni potpuno neobjašnjiv način, prilagodio prijašnjem modelu. Ističem da je i provedba zakona bila krajnje upitna jer su djelatnici u gradskom odnosno državnom aparatu dobili smjernice o primjeni zakona čak i pet mjeseci nakon početka njegove primjene.

Sigurno se pitate što u to vrijeme radi investitor kojem je vrijeme presudno. Odgovor je relativno jednostavan. Ako je ludo zaljubljen u naše prostore, vjerojatno čeka i pritom gubi novac dok svi ostali ni ne dolaze jer su prije toga zauzeli čvrsto stajalište da će u Lijepoj Našoj gubiti novac, a to nije opcija u današnjem biznisu. Mi koji smo iz Hrvatske osuđeni smo na bespuća hrvatske administracije. Tako, kao što sam u jednoj od prethodnih kolumni pisao, deklarativna razina nam je izvrsna, ‘lijepo pričamo’, ali kada treba za- sukati rukave, ući u dubinu problematike, početi mijenjati loš sustav, to ne radimo.

Može jedna mala crtica za kraj o svijesti ljudi koji rade u državnoj administraciji, uz, naravno, svaku čast iznimkama. Normalno je da nakon šest mjeseci i na korak do dobivanja građevinske dozvole, nakon što smo pribavili 21 odobrenje, suglasnost i potvrdu, osobe koje rade na tim predmetima odu na zasluženi godišnji odmor bez mogućnosti da se predmet preurudžbira na drugu osobu kako bi se riješila samo još jedna dozvola. Pitanje je: ‘Kud nam se žuri?’ Eto, tako nakon našega prvog doticaja u ovoj godini s novim zakonodavnim rješenjima koja duboko za- diru u segment investicija u Republici Hrvatskoj mogu samo reći zašto ne investirati u Hrvatskoj, ali vrlo malo mogu reći o zašto investirati.