tržište pretraživanja

Da smo u Japanu, vi biste sad izveli harakiri! – galamio je ljutiti putnik na službenicu na zagrebačkom željezničkom kolodvoru. Naravno, vlak je kasnio pozamašnih pola sata, a nitko od službenika nije raspolagao ni približnom informacijom kada bi mogao uopće stići na stanicu. Nervozni sjedi gospodin nije bez vraća spomenuo Japance u ovom kontekstu. Zapravo, ovo nije jedini kontekst u kojemu su oni na usnama Hrvata koji čeznu za napretkom u kulturoškom, mentalnom, tehnološkom ili bilo kakvom drugom smislu. Iz ruskog prosječno inteligentnog sunarodnjaka, Japan je zaista zemlja budućnosti. Istina bog, uvijek nam je bila sporna ta beskrajna posvećenost poslu, mit da i radi najmanje pogreške počine suicid, ali sve ostalo, od tradicije, marljivosti, preciznosti, rafinirane mudrosti pa do tehnologije, karaoke, haiku, mode, sakea i trešnjinih cvjetova, vrijedno je divljenja ili barem čuđenja.

Naravno, u nisku komplimenata kosookoj braći valja dodati i njihove, po svijetu poznate, seksualne navike. Ukucaje li sintagmu ‘seks u Japanu’ u svemoćni Google, brzo ćete shvatiti da zapadnjaci u zvijezde kuju vrlo ležeran japanski pristup ševi. Ako tako izgleda budućnost seksa na zapadu, mislim na mnogi (prije svega muški pripadnici ljudske rase), onda ajmo nekako požuriti taj napredak. Međutim, na njihovu žalost, obilje neobavezne anti-stres ševe kakvu proklamiraju Japanci polako im se obija o glavu jer je tamo, prema pisanju Guardiana, nastupila kriza celibata. Zapravo, ono što se događa tamo najbolje bi se moglo opisati kozmičkim upozorenjima: ‘pazi što želiš da ti se ne bi ostvarilo’. Naime, još krajem prošlog stoljeća zapadnjaci su s velikim guštom počeli istraživati japanske seksualne navike. U nizu dokumentaraca koje su producirale svjetske TV kuće (među njima i BBC), saznaje se kako Japanci, razumni kakvi jesu, znaju povući jasnu granicu između seksa i ljubavi. Kad je o samom seksu riječ, onda je i nema, ako me razumijete.

Ono što je zapadnjacima pornografija, Japancima je erotik vulgari; ono što su nama čik pauze na poslu, to su njima ševe s nogu s damama kojima se nitko ne usudi reći da su prljave kurvetine već ‘djelatnice koje se bave kompenzacijskim seksom’. U Japanu, rasadniku erotičkih animiranih filmova, školskih uniformi, bondagea i seks-automata, seksu se pristupa vrlo uglađeno, detaljno, pa tako, recimo, imaju razvijenu teoriju o tome koja se krvna grupa najbolje kara (želite li raspuštenicu, birajte damu s krvnog grupom B, a one za ženiti obično su krvne grupe A). Muškarci, navodno, jako paze na zadovoljstvo svojih vrlo otvorenih i dominantnih partnerica. Prema svjedočanstvu Amera s prebivalištem u Tokiju, valjalo bi se pripremiti na to da će vam Japanka tijekom seksa početi govoriti ‘yada, yada, yada’ (ilitiga bla, bla, bla) sugerirajući vam da ste je zapilili nemuštim pokretima.

Japan je navodno bio raj za one željne mnogo seksa uz malo filozofije. Pišem ‘bio’ jer izgleda da su ta dostupnost seksa te lakoća razmjene genitalnih sokova, a u isto vrijeme očekivanja da se ‘skuče’, vjenčaju i osnuju obitelji, mladim generacijama dojade, pa pružaju otpor. Pa se ne ševe. Pa se odbijaju zaljubiti, voljeti. Ne žele ni djecu. Pa pada natalitet. Istinabog, pritiska se valja riješiti pa konzumiraju takozvanu ‘Pot Noodle Love’ koja se definira kao instant, brza sastavljena uz pomoć ‘random’ partnera ili porno stranica, anima ili virtualnih partnera. Ta mogućnost da se ševe obilno i bez imalo krivnje, a i moderni presing da postanu uspješni, uspostavljeni odrasli ljudi, vjerojatno je izazvao kratki spoj, pa je tzw. ‘celibacy crisis’ postao i državni problem. U svakom slučaju, možda bismo trebali biti sretni što je seks u Hrvata još uvijek prilično konzervativan. Raspusti bi doveo do… Pa raspusta. I budućnosti u kojoj je sve manje Hrvata.