Predstečajne nagodbe otvorile su nove kanale za poslovne prijevare, no rizik od varalica sve je veći i u drugim poslovnim transakcijama. Da biste izbjegli sve maštovitije prevarante iz zemlje i inozemstva, u četiri oka i na internetu, trebate na vrijeme prepoznati sumnjivca. Naveli smo deset najčešćih metoda kojima ne smijete nasjesti i dvadeset znakova po kojima se mogu prepoznati mogući prevaranti.
Ovete telefonom tvrtku od koje potražujete novac, javlja vam se operater izgovarajući naziv druge tvrtke. Šaljete e-poruku koja vam se vraća jer e-adresa više nije u funkciji. A onda doznate da ste izgubili novac koji ste potraživali. Što se dogodilo? Tvrtka koja je u dugovima odlučila je prijaviti se na predstečajni postupak, ali da bi izbjegla javljanje svih vjerovnika, odlučila je promijeniti naziv. Zatim je na Fininim stranicama objavljeno da počinje predstečajni postupak te tvrtke, ali pod novim nazivom, no mnogi vjerovnici o tome nemaju pojma. To je jedan problem s predstečajnim nagodbama; drugi personificira kontroverzni zadarski poduzetnik Reno Sinovčić čijoj je tvrtki Vox oprošten dug od 53 milijuna kuna. Naime, na Fininim stranicama bilo je vidljivo da je ukupno potraživanje vjerovnika bilo 36 milijuna kuna, ali na kraju se utvrdilo da se od Voxa potražuje 77 milijuna kuna. Bila je riječ o Sinovčićevim ljudima koji su naknadno prijavili potraživanja koja je on priznao, što je otvorilo put za prijevaru. Vjerovnici koji imaju dvije trećine potraživanja mogu odlučiti o otpisu dijela dugova, što se na kraju dogodilo, zbog čega su svi vjerovnici morali snositi posljedice. To su najnovije prijevare izmišljene otkako je uvedena predstečajna nagodba. Opasnost vreba i zbog toga što su prevaranti sve učinili legalno, zato se svima koji potražuju novac od poslovnih partnera preporučuje da prate jesu li njihovi dužnici ušli u predstečajni postupak. Isto je tako važno pratiti u Sudskom registru jesu li dužnici promijenili ime prije postupka da bi zameli trag i da se na ročište prijaviti što manje vjerovnika.
Nisu samo predstečajne nagodbe krive za novu najezdu prevaranata. Nedavni slučaj poduzetnika Saše Cvetojevića, koji je umalo prošao kao kolega novinar Zvonimir Despot kad mu je lažni zaposlenik zaprijedio ovrhom preko Fine zbog neisplaćenih plaća, još je jedan od svježijih primjera prijevare. Prevarant je falsificirao dokumentaciju i predao je u Finu na ovru. Sve bi prošlo normalno da tvrtka kolege Despota nije bila u dopuštenome minusu (osim što mu traže novac za postupak ovrhe), kao i što je Cvetojević na vrijeme uočio prijevaru istoga prevaranta.
Vlasnica tvrtke Forenzika Prima Dijana Antićić također se čudi takvu propustu u Fini. – Nedopustivo je da ustanova koja ima moć uvida u tekuće i žiroračune svih fizičkih i pravnih osoba u državi ne provjeri da ta osoba nikad nije imala bilo kakvu vrstu transakcije s oštećenom tvrtkom i tako proveđe dodatnu provjeru s tvrtkom ili, u krajnju ruku, sa Zavodom za mirovinsko osiguranje, koji bi trebao imati dokaze da je ta osoba u tom razdoblju bila zaposlena kod oštećenika – kaže Antićić. Dakle, nije riječ o Fininoj sposobnosti da utvrdi eventualni falsifikat, nego o tome da su joj na raspolaganju bile i druge mogućnosti provjere. Upravo zbog toga što u Fini nisu stručnjaci za falsifikate, dodatne provjere trebale bi biti nužnost, a ne podložne volji njezinih zaposlenika. Takvih se provjera drže u bankama, što potvrđuju u Erste banci, u kojoj kažu da imaju Odjel za sprečavanje prijevara i Odjel kartične sigurnosti. Usprkos tome jedan naš sugovornik koji je htio ostati anoniman tvrdi da u Hrvatskoj ima primjera malih i velikih banaka koje su nasjele na falsifikate pri dodjeli kredita. – To, doduše, nije čest slučaj u odnosu na druge prijevare, ali financijski ih nadilazi. Ipak, koliko znam, najčešći je uzrok ljudski faktor, odnosno krtica u banci koja za dobru proviziju ‘zažmiri’ i osigura kredit tvrtki koja to nikad neće moći vratiti – objašnjava.
Prijevare uz pomoć insajdera vrlo su česte, govori nam vlasnik agencije Detektiv Sova Njegoslav Blažek. Na sumnju da je netko insajder može upozoriti ponašanje zaposlenika, njegov život iznad mogućnosti ili njegove financijske teškoće, ali i ogorčenost zbog otkaznog roka ili pak nezadovoljstvo statusom u tvrtki. O tome govori i partner u Odjelu revizije u E&Y-u Slaven Đuroković, koji čak upozorava na to da se i dobi ljudi katkad nađu u situaciji da postanu krtice. Kompanijski kvislinzi jedan su od krivaca zbog kojih su i osiguravajuće kuće često na meti prevaranata koji lažiraju prometne nesreće, požare i druge vrste štete. Često je riječ o nemoći da se dokaže prijevara jer je šteta doista dobro izazvana pa su osiguravatelji mnogo nemoćniji od bankara; te su prijevare mnogo češće u odnosu na druge financijske ustanove. Međutim, kad osiguranik zatraži odštetu, može se raskrinkati jer danas ima softvera koji slažu svojevranske prevarantske slagalice. S pomoću njih moguće je međusobno povezivanje (su)vozača koji sudjeluju u npr. prometnoj nesreći. Nerijetko se upravo uporabom tog softvera ispostavi da je prometna nesreća lažirana. Osiguravatelji mogu u bazi podataka provjeriti koliko je puta i kada (su)vozač sudjelovao u prometnoj nesreći, a pri lažiranju požara i drugih šteta uvijek angažiraju stručnjaka. – Ako se prijevara otkrije naknadno, treba uzeti u obzir mogućnost da je prevarant imao suradnika kod osiguratelja i u policiji ili vještaka jer je s njima mnogo lakše to izvesti nego računati na to da će netko nasjesti na lažnu istragu – objašnjava naš sugovornik. Ipak, jedna od najčešćih prijevara jest kupovanje robe na odgođu plaćanja, što nije ništa neobično, ali može biti vrlo opasno ako tvrtka prodavateljica ne provjeri bonitet i ne koristi se portalima specijaliziranim za podatke o tvrtkama. Problem je u tome što se tvrtke jako malo koriste upravo nekim specijaliziranim portalima ili ne angažiraju detektivsku agenciju koja bi mogla ispitati poslovanje potencijalnog partnera. Posljednjih su godina, ponajviše zbog krize, takve prijevare uzele maha. Prevaranti najviše ciljaju na najslobodnije, odnosno na one koji su u financijskim teškoćama ili imaju velike zalihe pa se nastoje osloboditi robe.
Raširena je i kroja intelektualnog vlasništva te kopiranje proizvoda. To je jedan od najvećih svjetskih problema koji tvrtki štete ne samo financijski nego i njezinu ugledu zbog lošije kvalitete robe. Detektiv Blažek ima mnogo posla upravo zbog tog problema jer ga angažiraju i velike korporacije kako bi se otkrio takav kriminal. Takvu je prijevaru teško spriječiti pa tvrtke, posebno jaki brendovi, stralno angažiraju stručnjake za to. Može se zaključiti da je to vrsta prijevara kod koje se najčešće djeluje naknadno, bez obzira na to što su preventivno angažirani stručnjaci koji prate branšu te obilaze razne poslovne skupove, primjerice sajmove, na kojima istražuju moguće prijevare. U svakom slučaju, važno je imati na umu da je to moguće u svakom trenutku. Jedna od sve češćih prijevara jest i nuđenje nepostojeće usluge. Riječ je o tome da vlasnika tvrtke nazove osoba koja se predstavi i kaže da ima portal za reklamiranje te mu ponudi prostor za reklamu. Ta je usluga vrijedna nekoliko stotina kuna pa mnogi vlasnici za tako sitan novac ne provjeravaju imaju li posla s poštenim čovjekom te plate reklamu. Na kraju se ispostavi ili da takvog portala nema ili da se osoba lažno predstavila. Dobar su primjer i tvrtke koje preko ‘operatera referenta’ nude upis u razne poslovne adresare koji se objavljuju na internetu ili tiskovinama. To što raste broj takvih ponuda sugerira oprez, a najsigurnije je dogovoriti plaćanje usluge s odgodom, odnosno nakon pružanja usluge. Takve su prijevare povezane i s pružanjem usluga kako riješiti problem blokirana računa.
